prije nekoliko mjeseci, Malabibi počela je raditi u jednom kafiću, petkom i subotom kad ne ide u školu.... super mi je ovo, kaže Malabibi, novo iskustvo, a svakako sam tamo svaki vikend s društvom.... radi, upoznaje ljude, zabavlja se.... ja sam mama od Malebibi i kažem, probaj, vidjet ćeš.... ja sam njena mama i ne sviđa mi se da radi na takvom mjestu.... ali poštujem njenu odluku i navijam budilicu svakog vikenda, iako tada uopće ne spavam, nekad u 2 iza ponoći, nekad u 3, ovisno do kad radi.... (sretna sam da je i to sada prošlost) i odlazim po nju, jer daleko je i gradskim prijevozom bi joj trebalo više od sat vremena da stigne doma.... tako zaredom svaki petak na subotu i svaku subotu na nedjelju.... dok se vozimo, priča mi kako je bilo, smijemo se.... mi se puno smijemo.... i Malabibi ponovi puno puta: hvala mama, hvala što si došla po mene....tada još nije bila položila vozački.... kao da nije samo po sebi razumljivo da se mama brine o svom djetetu i čini za njega sve.... ali Malabibi je već odrasla mlada žena, toliko samostalna i toliko se osjeća neovisnom da sve što učinim za nju doživljava kao prijateljski čin.... svaku odluku o onome što će raditi, da li će ovako ili onako, ona donosi sama.... takav je dogovor.... a o svemu može razgovarati sa mnom.... ona zna da je ona ta koja odabire, nema nametanja kako bi meni kao mami možda bilo draže, zna nepisana pravila koja su se uspostavila sama po sebi.... ljubav bez posesivnosti, neograničeno povjerenje bez muljanja.... upravo gledanje toliko puno laži i glume, straha i nepovjerenja posvuda okolo, samo je pojačalo našu iskrenost i otvorenost.... ona zna da nisam mama čijih se reakcija treba bojati.... zato Malabibi i ja živimo u harmoniji zajedno i sa ostalim svijetom....
Malabibi zna da ljubav koja se ne pokazuje djelima, riječima i životom, već samo postoji makar se i osjećala, da je isto kao da i ne postoji....
upravo zato i jesmo ovdje da pokažemo i iskažemo osjećaje.... voljeti nekoga, a ne pokazati to, nalikuje na ravnodušnost, ili na sebičnost, ili je isto kao da uopće ne voliš....
naravno da brinemo, obostrano.... sasvim prirodno, kao što osjetim kada je Malabibi u opasnosti, kada je trebam utješiti ili pomoći otkloniti bol.... tada kažem, evo me.... tu sam.... i ona zna da je sve dobro.... i onda kad to nije potrebno, kada je sasvim običan dan, kad nema nikakvih posebnih događanja.... uvijek....
te jedne večeri, bio je petak, Malabibi je otišla na posao, nasmijana kao i obično.... dva sata kasnije kad je krenula poslužiti goste, tri velike staklene čaše pune vrele vode odletjele su joj sa tanjurića.... a ona je ostala stajati kao u snu, zbunjena i s užasnim bolom od opekina.... i javlja se ona meni da mi kaže da će hladiti dok ne bude bolje pa će nastaviti raditi.... a ja naravno nemam mira.... osjetim da nije sitnica u pitanju.... ali znam moje dijete, ona ne cendra, ona je uvijek hrabra, njoj je uvijek sve dobro, kod nje nema drame.... a mama, kao mama već vidi strašne opekline na njenoj nježnoj podlaktici i trbuhu i grudima.... mama, nije toliko strašno, preživjet ću.... i vode je u dežurnu apoteku, apotekarka ih šalje u susjedni grad na odjel za opekline.... a ja ludim.... kakav drugi grad, kakvi li bakrači, dolazim!
i polazim i stižem tamo za 10 minuta, normalno treba 19. grlim moju djevojčicu, a čovjek koji joj pridržava jaknu kaže, mala je prepametna, rekla je da joj u ovom trenutku ne treba ništa nego njena mama da ju izliječi.... pitam, kako, a ona meni: njena energija liječi.... pitam, kakva je to energija, a ona kaže: mamina ljubav, mamine ruke, mama će me odvesti u bolnicu....
dolazimo na hitnu, a sva vrata se pred nama otvaraju, puno je ljudi, ali Malojbibi se čini kao da svi samo čekaju da njoj pomognu.... i doista, u roku par minuta su previjene njene rane i govori mi na putu kući da je ništa više ne boli....
onda uzima moju ruku i ljubi; mami, mami, sretna sam što si tu.... i da se osjeća kao malo dijete, kao onda kad su jedino mamin zagrljaj i njene ruke imale snagu da utješe, da odnesu bol.... i da je to sasvim prirodno i samo po sebi razumljivo.
bglavac
irida
edin.kecanovic
