Mamina prirodna kozmetika

Ovo je pričala moje prijateljice Slavice. Rado sam se družila s njom. Bila je siromašna i ponosna djevojka kestenjaste kose i krupnih bademasto smeđih očiju, posve tiha i nenametljiva, samo su te krupne oči ponekad u razgovoru zaiskrile zlatnim iskricama na smeđoj pozadini. Bile smo u njezinoj podstanarskoj sobi, čekala sam je da se spremi i da krenemo na koncert. Brzo se je spremila iako sam ja čekala završni make up, ona se samo ovlaš pogledala u odledalu i rekla:

"Možemo krenuti".

"Zar se nećeš našminkati bar malo", pitala sam je.

"Zar si me ikada vidjela našminkanu? Ja se ne šminkam, pored mene bi kozmetička industrija propala".

Gledam njezin dječje čisti ten i kažem joj:

"Nije da ti je nužno, ali mogla bi istaknuti i naglasiti neke stvari šminkom." Ona se nasmije i počne priču.

"Ja ti pripadam drugom vremenu i plemenu. Odrasla sam na selu, u vrlo siromašnim uvjetima. U tinejdžerskoj dobi sam zavidno gledala svoje vršnjakinje kako se već lickaju i dotjeruju, pa sam moljakala mamu da mi kupi neku "pomadu". Mama me jedva hranila i za tričarije nije imala novca, ali je razložno objašnjavala da meni ne trebaju mazarije, jer mi je Bog dao čistu kožu, što je bila istina. Ali, ja sam željela da mi se lice sjaji i rumeni kao i kod mojih vršnjakinja, pa sam je i dalje moljakala. Mama je uvijek bila u neprilici kad je trebalo govoriti o novcu, pa umjesto da mi kaže da nema novaca, ona je rekla da će mi pomoći da moje lice bude ljepše od lica cura koje zavidno gledam svaki dan.

Bio je sumrak i ona se spremala baš u štalu, pomusti kravu. Da imali smo svoje mlijeko, a i kukurznog brašna je uvijek bilo u našoj maloj bajtici, tako da kad ničeg drugog nije bilo, žganci s mlijekom su bili kraljevski obrok. Povela me sa sobom s izlikom da trebam pridržati tele dok ona muze kravu. Čvrsto sam držala telence i gledala kako ona vješto i snažno iz punog vimena izvlači bijele mlazeve mlijeka koje se pušilo u hladnoći štale. Kad je dovršila mužnju, samo je rekla da sad pustim tele, kojem je nježno odvela njuškicu do sise koju nije muzla, čuvajući je za tele. Tele je halapljivo vuklo svoju sisu i zadovoljno mlatilo repićem, a i krava je rasterećena, zadovoljno mlatila repom.

Mama je kablicu s mlijekom maknula u stranu, spremila tronožac iznad jasala, a meni rekla:

"Zagrabi šakama pjenu s mlijeka i umij se s njom".

Gledala sam je u čudu, ali ona je tvrdila da ću nakon samo tjedan dana takvog umivanja imati ljepšu kožu od ijedne cure u selu. Skeptično joj udovoljim. Pjena koju sam skidala pregrštima sa površine tek pomuženog mlijeka je bila topla i nekako se odmah na mom licu i vratu upijala u kožu, bez ostatka.

Nakon samo tjedan dana ovakvog kozmetičkog tretmana, moja koža je stvarno postala svilenkasta i glatka i sjajila se jednim posebnim sjajem.

Dokle god sam bila doma, umivanje tek pomuženim mlijekom je bila moja jedina kozmetika. Kad sam otišla od kuće, to više nije bilo moguće. Ali i dalje nemam novaca za mazarije, pa samo ujutro nakon umivanja stavim običnu niveu na lice, a i nju sam počela stavljati tek kad sam shvatila da mi klorirana gradska voda previše isušuje kožu. Inače, ja se stvarno ne šminkam.

Ako sam htjela mirisati, mogla sam na nježna mjesta utrljati mirisni cvijet ili preko noći natopiti cvijeće u vodi i ujutro se tom vodom umiti. Cvijeće je tada mirisalo, ne kao ovo mrtvo cvijeće iz cvjećarnica, sami smo ga sadili i njegovali ili brali u prirodi".

Zavidno gledam u njezin djetinje čist ten pitajući je kako to da ga je bez kozmetike očuvala. Ona se bezazleno nasmije i kaže:

"Moje lice nije izmaltretirano šminkom. Šminkanje je za mene prava pokora, jedva da sam se dva ili tri puta našminkala, za neke posebne prigode."

Veselo je otvorila vrata svoje sobice i mi smo krenule na koncert kojem smo se obje veselile.