Priča o Maloj Zvijezdi
ENLIGHTENED ONES – All Starseeds, Pleiadians, LightWorkers – This Is For You! SHARE IT
(LIKE & SHARE on facebook if this is you)
Blistava mala zvijezda u milijunima zvijezda u našoj galaksiji je promatrala i učila, jer je to svrha cijelog života. Mala zvijezda je gledajući ugledala čudni mali planet, u dalekom Sunčevom sustavu sa vrlo neobičnim oblicima života poznatim kao ljudi, koji žive na planetu koji su nazvali Zemlja. Ljudi su doživljavali takvu divlju, živopisnu i neobičnu stvarnost! Njihova se stvarnost manifestirala kao vrlo gusti oblik svijetlosne materije. U ovoj vrlo gustoj stvarnosti činilo se da igraju vrlo živopisno i stječu iskustva jedine svrhe učenja za njih. Iskustva su lijepa i mila s vremena na vrijeme, ali i zlo, ružnoća i mržnja takodjer. Igrali su sve vrste iskustava, i naučili su jednako dobro i iskustva dobrog i iskustva zla. Ova neobična stvarnost je zaintrigrirala malu zvijezdu u velikoj mjeri i poželjela je iskusiti život na ovaj način. Činilo se vrlo uzbudljivo.
Mjesec iz orbite ovog planeta zvanog Zemlja je čuo misli male zvijezde i rekao joj: „Mogu ti pomoći naučiti kako je to biti čovjek. Kako se ispostavlja, ja imam mogućnost umetnuti zvijezdana bića u ljudsko tijelo, tako da možete osijetiti kako je to. Nakon toga možete se vratiti kao samostalna zvijezda sa puno više mudrosti poučeni bivanjem fizičkog ljudskog bića u ovoj gustoći stvarnosti svijetlosti.“ „Kako to mogu učiniti?“, upitala je mala zvijezda. „To je jednostavno“, rekao je Mjesec biće, „Ja ću stvoriti ljudsko tijelo djeteta da možete ući. Nakon toga možete živjeti kao čovjek jedan ljudski životni ciklus. Nakon jednog života, moći ćete se vratiti i biti zvijezda kao i prije.“
Ova ideja je jako zaintrigrirala malu zvijezdu. Izgledalo je korisno, mogućnost iskusiti život u fizičkom svijetlosnom tijelu, i činilo se kao odličan način doživjeti nove stvari.
„Ali ja bih znala da sam ustvari zvjezdano biće“, rekla je mala zvijezda:“ Znala da nisam stvarno čovjek.“ „ Nema problema!“ rekao je Mjesec, „Ja ću učiniti da zaboravite tko ste tijekom svog života na Zemlji. Na taj ćete način misliti da je ovaj život sve što stvarno jeste.“
„To zvuči zabavno. Dakle, ubacit ćeš me u ljudsko tijelo i na kraju jednog života, vratit ću se opet i biti mala zvijezda?“ rekla je mala zvijezda.
„Da, osim ukoliko ne želite ponovno igrati.“
„Da, slažem se. Spremna sam!“
Tako, složila se, kako je dogovoreno Mjesec je umetnuo duhovnu suštinu male zvijezde u dijete koje se treba roditi. Kako je dogovoreno, ljudska zvijezda je polako zaboravila tko je zapravo i iskusila sve aspekte ljudskog postojanja. Ljudska zvijezda je postala čovjek suprug, otac, borio se u ratu, iskusio ljubav, mržnju, boli, ljubomoru, ljutnju, sva iskustva ljudskih lica tijekom svog života. Kao i kod svih ljudskih života, uskoro je vrijeme igre došlo kraju. Mala se ljudska zvijezda našla na samrtnoj postelji i čekala sa nekim strahom ono što će doći, jer on se više nije sjećao svog pravog zvijezdanog sebe.
U trenutku smrti, ljudska zvijezda je napustila ljudski fizički oblik i ružu u duhovnoj fizičkoj formi kako bi zadovoljila svoju sudbinu. Ljudska je zvijezda susrela nekog za koga je mislila da je Bog, jer još uvijek nije imala sijećanje na svoje pravo ja. Mala ljudska zvijezda reče biću:“ Jesi li ti Bog?“, a zli Mjesec je slagao i tekao: “Da, ja sam tvoj Bog!“ Zbunjena i uplašena mala zvijezda tada upita: “Što mi se dogadja sada, Gospodine?“
„Pa, sada ćemo pogledati tvoj život na Zemlji da vidimo kako si živjela svoj život. Da li si spremna?“ rekao je lukavi Mjesec. Ljudska zvijezda je klimnula glavom da jest.
Tada su vidjeli pred sobom sva životna iskustva koja je ljudska zvijezda proživjela. Neka iskustva su bila puna ljubavi, a neka ispunjena smrću, mržnjom, zavišću i pohlepom. Ta negativna iskustva su ispunila malu ljudsku zvijezdu tugom i žalošću, jer je pogrešno mislila da je ljudsko postojanje sve što jest, i žalila je je što je izgubila svoj život na Zemlji u takvim ružnim iskustvima.
Spletkaroš Mjesec je izjavio bespomoćno izgubljenoj maloj ljudskoj zvijezdici: „Ja ću ti dati još jednu priliku. Želiš li se vratiti i živjeti još jedan život na Zemlji kako bi ispravila mnoge pogreške koje si učinila? Moraš se iskupiti za svoje grijehe koje si učinila u ovom životu.“
„Oh, da, molim!“ rekla je izgubljena i zbunjena mala zvijezda“ moram naučiti biti ljudsko biće puno ljubavi.“
„U redu“ rekao je zli Mjesec „ja ću izbrisati sjećanje na ovaj život i ponovno te vratiti u novi oblik života na Zemlji. Pokušaj napraviti bolji posao ovaj puta u ovom životu.“
„Hoću! Hvala ti Gospodaru na ovoj prilici.“ Rekla je mala zbunjena ljudska zvijezda.
I tako je učinjeno. Na taj je način zli Mjesec čuvao malu zvijezdu zarobljenu u ovom reinkarnacijskom tijeku mnogo, mnogo života na Zemlji, nikada ne saznavši svoju pravu baštinu.
Konačno, jednog dana, obitelj male zvijezde se počela pitati što se dogodilo sa malim bratom. Budući da smo svi dio Jednog, nije ju bilo teško pronaći. Ono što su otkrili ih je uznemirilo i pitali su Mjesec „Zašto si zarobio našeg malog brata u ovom strašnom mjestu, tako dugo?“
Lukavi Mjesec je odgovorio:“ Nisam ga zarobio, on je volontirao za ovo iskustvo. Izbor za ulazak u ovu stvarnost je njegov izbor i izbor nastavaka ovih ciklusa života su njegov izbor.“
„Da, ali on se više ne sjeća njegove prave obitelji i da je uistinu snažna duhovna zvijezda koja jeste zapravo.“
„Opet“, rekao je zli Mjesec lukavo:“ To je bila njegova odluka kada je igra započela.“
Tako, pozvani su volonteri da se inkarniraju na Zemlji i probude malu zvijezdicu u njenoj istinskoj baštini i razbiju ciklus inkarnacija zbog kojeg je bila zarobljena toliko dugo. Samo najjači od zvijezdanih bića su volontirala za ovu tešku misiju, jer je bilo moguće i za njih da ostanu zarobljeni takodjer u ovoj gustoj stvarnosti. Zli Mjesec će iskoristiti svaki trik kako bi zadržao ljudske zvijezde zbunjene i u strahu, kako bi ih sačuvao od istine njihove prave baštine.
Ali, polako, i uz velike poteškoće volonteri su počeli buditi male zvijezde koje su bile zarobljene i igri stvarnosti Zemlje. Kada su se male zvijezde počele polako prisjećati svoje prave obitelji, oni su postali zabrinuti za povratak kući i postajanju snažnih spiritualnih bića koja su uvijek bili i bili dočekani sa otvorenim rukama svojih najbližih.
I tako su male zvijezde napustile Zemlju zahvalne na mudrosti koju su naučile tijekom vremena na Zemlji kao ljudi i takodjer žalosni zbog onih koji su ostali. Medjutim, mnoge su obećale vratiti se kao volonteri, da nikada ne napuste zarobljene ljude zvijezdice.
DIJELITE OVU MALU/VELIKU PRIČU O NAMA DALJE. MOŽDA JOŠ KOJA MALA ZVIJZDA BUDE PROBUDJENA U STVARNOST ONOGA ŠTO JESTE I NADJE SVOJ PUT POVRATKA KUĆI, SVOJOJ VELIKOJ OBITELJI SVIJETLOSTI !!!!
bglavac
edin.kecanovic
