Krug oko logorske vatre, ugodno ćaskanje, smijeh…

   Ples je počeo u laganom tonu i prvi su parovi, ali i solo plesači i plesačice pojurili na pješčani podij. Žene su pobacale obuću na jednu hrpu, muškarci na drugu. Žene? Muškarci? Ma, što ja to pričam? Bila je to hrpa dječurlije – nekoliko dječaka i puno djevojčica koje su veselo poskakivale i pjevale.

   DJ nije bio nitko određen. Bilo tko je mogao otići do glazbene aparature i pustiti svoju omiljenu pjesmu. U trenutku kad sam se primicala, netko je pustio „Iznad Tešnja“ i ja sam odmah odskočila, zavijarila sandale na vrh hrpe i zaplesala pjevajući istovremeno iz svega glasa.

   Nemojte me pitati s kim sam sve plesala jer ne znam ni sama. Na pješčanom plesnom podiju, razne su kombinacije bile u điru. Naša se šačica muškaraca gentlemanski trudila otplesati barem po jedan ples sa svakom princezom. Lijepo je bilo, divno…

   U jednom trenutku dogodilo se nešto prilično čudno. Netko je u mikrofon tiho rekao: „Samo za Zemlju“ i krenula je pjesma Save the last dance for me. Pažljivo sam se progurala kroz gomilicu da vidim o kome se radi, ali, dok sam stigla do tamo, na mjestu DJ-a više nikoga nije bilo.

   Plesala sam još neko vrijeme, sve dok mi se stvarno nije jako prispavalo pa sam se okrenula prema vama i tiho rekla: „Laku noć!“ Nitko me nije čuo…