Mali cvrčak nehajno šeče travom. Tko zna možda je zalutao ili samo isrtažuje. Hoppp..... Što je sad to... kakvo je to dlakavo čudovište...sad sam nagrabusio!

Mačka se lijeno izležavala u travi, ugedala cvrčka. Ma vidi ti ovo...eto meni zabave.Ne razmišlja ona da je cvrčak malen i da se boji. Počela ga ganjati po travi a on jadan skače, nezna gdje da se skloni.

Siva pusti cvrčka...viknem. Nehajno me pogledala i nervozno maše repom. Kog se vraga ti javljaš,zar ne vidiš da se igram...ne moraš svoj nos svukud zabadati.Vjerujem da su joj to bile misli s obzirom na mrki pogled. Okrene se i dalje nastavi ganjati cvrčka. Ako ovako nastavi na kraju će ga u igri ozljediti ako ne i gorje.

Uzmem mačku i odnesem ju u garažu.Sad cvrčak bježi,skloni se dok nema sive. A ona sjedi i mrko me gleda, pri tom misli... kako si bezobrazna.

Sretan cvrčak što je izvukao živu glavuo  pobjegne kroz travu. Uh, spašen sam.Od radosti što se živ vratio doma zasvira svojoj dragoj najljepšu melodiju koju je znao.

 Mačku sam pustila van. Odmeh krene u travu tražiti cvrčka. Sve se osvrče na mene i mumlja....Ti bezobrazna....