M A L A  S I V A  H A LJ I N A

Ugledala sam ju jednog hladnog siječanjskog dana u staroj sarajevskoj sinagogi. Malu sivu logorašku haljinu izloženu na krojačkoj lutki, koja me hipnotički privukla svojim bezvremenskim sivilom. Prišla sam joj ponizno,sa strahopoštovanjem i neka tiha jeza prošla mi je tijelom. Dužine do koljena ,kratkih rukava,sa kragnicom i tri gumba od kojih su dva bila ista. Nisam uspjela odgonetnuti sirovinski sastav tkanine, ali strukturu bi mogla opisati kao polugrubu. Moja prijateljica Daria je rekla: “Pogledaj tu haljinu, danas bi na nekoj modnoj reviji mogla biti hit!“. Da, koje li grube ironije, pomislih. I pred očima mi se stvori slika male crne svevremenske haljine slavne modne ikone Coco Chanel

Jednom sam pročitala kako je ona govorila da žena nikada ne bi smjela izaći iz kuće neuređena, jer možda će se baš toga dana susrestii sa sudbinom, a za susret sa sudbinom sigurno želite izgledati što ljepše. Uronivši u paralelnu prošlost, vidjela sam mladu Parižanku kako oblači malu crnu Chanel haljinu, stavlja kap parfema iza uha i uzbuđena odlazi na svoj prvi rendez-vous u „gradu svjetlosti“.

I NJU, onu koju je monstruozni kreator obukao u „malu sivu haljinu“, njenu jedinu a možda i zadnju “toaletu“, a kap njenog parfema imao je vonj smrti. ONU, koja nije imala pravo izbora, ONU, koja nije imala budućnost. NJU, obučenu u uniformu straha, stvorenu da joj oduzme ženstvenost i dostojanstvo i da je željom zla pretvori u bezličnu avet. ONU, koja je osvjetljena logorskim reflektorima pošla na svoj prvi i zadnji danse macabre.

Tko je bila ta djevojka neotplesanih plesova?Kako se zvala? Da li je bila nečija žena ili majka, otrgnuta iz svoje sigurne stvarnosti i bačena u žrtvenu arenu? Obuzeo me osjećaj srama u nemogućnosti da doživim njeno iskustvo  patnje...

Snagom imaginacije, „malu sivu haljinu“ proglasila sam simbolom oduzetog digniteta svih žena-žrtava tokom povijesti svijeta. I bila je, još uvijek je, i bit će, dok god  zlo i licemjerje čeka u istom redu ispred i iza krhkog privida sigurnosti. I virtualno, bez patosa ,obukla sam „malu sivu haljinu“. I uzdignute glave i  čvrstih koraka, dok su me obasjavali reflektori vječnosti krenula sam tom pistom života i smrti. I bila sam Judita, i bila sam Lea, i bila sam Tamara, i bila sam Rebecca. I bila sam Ivana i bila sam Željka i Amra, i Sonja i Azra ! I bila sam Selma i Enisa  - PRIJATELJICA. Slavna manekenka u MALOJ SIVOJ HALJINI NEZABORAVA!         

                                Šifra:2173