eto...
danas nakon svega
i dok sva sam još u tome
treperava od nadahnu
htjela sam napisati priču
ljubavnu...
i sve što bih mogla, znala, imala
kazati...
kad krenula bi od po
ili od kraja...
možda od nekog naoko nebitnog detalja
vezanog za veze i bezveze...
apstraktno, virtualno, stvarno
sve to
ne bi stalo u roman...
ne bi stalo u desetak debelih sitnim slovima tiskanih romana
i zato sam odlu
čila da o svemušutim
barem neko vrijeme
(Ljubav dalje cvjeta… to je bitno… ostalo je sporedno…)