Ljubav

 

Bio jednom jedan otok na kojem su živjeli svi osjećaji i ljudske vrijednosti:

DOBRA VOLJA, TUGA, ZNANJE i među ostalima LJUBAV. 

Jednoga dana su shvatili da će njihov otok potonuti, te su pripremili svoje brodove kako bi ga napustili.

Jedino je LJUBAV željela ostati do posljednjeg trenutka.

Kada je otok bio tren do potonuća LJUBAV je odlučila potražiti pomoć. 

BOGATSTVO je prolazilo u blizini i LJUBAV upita:

«BOGATSTVO, možeš li me povesti sa sobom?»

«Ne mogu, mnogo je zlata i srebra na mom brodu, nemam mjesta.» 

LJUBAV tada odluči pitati PONOS koji je prolazio na veličanstvenom brodu.

«PONOSE,  preklinjem te, možeš li me povesti sa sobom?»

«Ne mogu ti pomoći LJUBAVI, odgovori PONOS,» ovdje je sve tako savršeno, mogla bi mi uništiti brod.» 

Tada LJUBAV zamoli TUGU, koja je prolazila kraj otoka:

«TUGO, molim te povezi me sa sobom.»

«Oh, LJUBAVI, tako sam tužna da ne mogu, odgovori TUGA.» 

Kada je DOBRA VOLJA prolazila kraj otoka, toliko je bila zadovoljna da nije niti čula LJUBAV kako doziva.

Tada LJUBAV začuje neki glas:

«Dođi LJUBAVI, ja ću te povesti sa sobom.»

Bio je to starac u malenom čamcu. Kad su stigli do kopna LJUBAV se iskrca, a starac ode. 

LJUBAV je toliko bila sretna da je starca zaboravila pitati za ime.

Tada shvati koliko mu duguje, te upita ZNANJE. 

ZNANJE, ti sigurno znaš tko me je spasio sa otoka?»

«To je bilo VRIJEME» odgovori ZNANJE.

«VRIJEME?» upita LJUBAV, pa zašto bi me VRIJEME spasilo?» 

ZNANJE puno mudrosti odgovori:

«Zato što je VRIJEME sposobno procijeniti koliko je LJUBAV važna u životu.»

 

 nepoznat autor