Bezbroj je lica i naličja ljeta….

Jednog se  još vrlo dobro sjećam….davnih osamdesetih ….U to je vrijeme u Španjolskoj vladala neka čudna , smrtonosna upala pluća, uzrokovana jednog vrstom ulja( ako se dobro sjećam)…..

Rezervirala sam dva tjedna na Palma de Mallorci, u žiži sezone….

Šef dječjeg kirurškog odjela na kojem sam u to vrijeme radila, pokušao me rukama i nogama spriječiti od tog nauma…no sve je bilo uzalud. Kad nešto odlučim nema za mene odstupanja….

Pomirivši se sa činjenicom da ću ipak ubrzo odputovati predloži mi da se barem donekle zaštitim imunološki, infuzijom Gamaglobulina, na što sam na kraju i pristala. Ležeći u kinderbetu dobrih dva sata( jer odjel je bio skroz naskroz već popunjen) već sam si u glavi organizirala sve moje pustolovne izlete po otoku.

U to vrijeme mi engleski baš i nije najbolje išao pa sam si nabavila knjigu «  Engleski u sto lekcija » i za vrijeme dva i pol satnog leta buflala napamet najbitnije rečenice, isprobavajući moje znanje na obližnjim putnicima koji su strpljivo slušali i odgovarali na moja pitanja. Pročešljala sam tako dobar dio knjige i sasvim zadovoljna ugledala svijetlost grada.

Natovarena prtljagom preko dozvoljene težine kao da me neće biti najmanje mjesec dana , doteturala sam do prvog taxija i pravac hotela.Kao za inat lift je bio izvan funkcije i nije mi ginulo uhvatit se magarečeg posla i šlepati kofere na sam vrh hotela. Ipak, u zadnji čas našao se jedan džentlemann , po godinama starosti mogao mi je komotno biti i otac i ponudio se nositi ,što sam objeručke prihvatila.Jadnik se pošteno oznojio noseći, praveći duge pauze u međukatovima , brišući graške znoja sa lica. Nestao je bez riječi moje zahvale ,ostavivši moju prtljagu pred vratima sobe. Još sad se nadam da ga nije « strefio «  infarkt od toga jer više ga nisam nigdje vidjela.

Umorna od puta zaspala sam kao « zaklana »( grozna usporedba), a jutro me probudilo okupano suncem  i zvukovima s obližnje plaže. Na vrat ,na nos sam se obukla i pravac mora. Duga pješćana plaža mamila me na šetnju i skupljanje školjki kojima naprosto ne mogu odoljeti. Ostala sam na plaži cijeli dan , roštiljajući se na užarenom suncu ležeći potrbuške. Lijenim korakom vukla sam ručnik i torbu po pijesku do hotela. Ljudi su me u liftu nekako čudno gledali što sam ja pripisivala mojem svijetlom tenu….no pogled u ogledalo u kupatilu izmijenio je moje mišljenje. Po cijeloj polovici lica, pa i tijela bila sam crvena, ostalo je i dalje bilo bijelo. Aha… u tome je kvaka, mislila sam….Sutra ću sunčati drugu polovicu…. J 

Odlučih navečer otići u obližnji bar i isprobati njihovu hvale vrijednu sangriju……Pun vrč slatkastog pića prilično me omamio ali i dobro raspoložio istovremeno. Prikrpala mi se neka grupa mladih iraca živo diskutirajući…o čemu drugome nego o vjeri  i razlikama između katolika i protestanata….Pitaju me onako uzput od kuda sam i čuvši riječ Jugoslavija odmah me prekrstiše u ateistu…Branim se ja kako to nije baš tako…ima kod nas  puno vjernika i za dokaz izvadim iz novčanika sliku Majke Božje što mi je majka kradomce stavila….Tek tada se razvila žestoka diskusija, podigli tonovi glasa, a ja na svom mjestu za stolom postadoh iz trenutka u trenutak sve manja….

Gibaj se odavde, govorila sam samoj sebi….bit će ovdje rata…Tek što sam pomislila , a ono počela prava tučnjava…..Letjele su čaše i flaše po zraku, udarci na sve strane…..pukla prva arkada na licu jednog mladića…

Sangrija u mojim venama je isparila istog trena…E nema prve pomoći , rekoh sama sebi…pa ja sam na godišnjem..i kradomice se dala petama vjetra…..Odmah sam odlučila sijedeći dan provesti putujuči po otoku….Destinacija : rezervat životinja….

Uredno iznajmila rent-a – car i krenula u pustolovinu…i nisam bila daleko od te bezazlene riječi….Ušavši u rezervat, nahrupilo tucet mladih majmuna  i  pravo na moju šoferšajbu…..Uhvatili se za brisaće i u krik ,skakutanje,kezenje…Pravi cirkus……Uključim brisaće i gledam ih kako klize po staklu, brišući prašinu……nakon dobrih pola sata jedva sam ih se riješila….odskakutali na drugu destinaciju….Uzdah olakšanja u meni…kratkotrajni….

Par lavova leži nasred puta…ne možeš nikuda skrenuti… Sad je moje strpljenje bilo na velikoj probi…uz nekoliko dugih zvukova trubljenja…..Lijeno su se i zijevajući pomaknuli par metara……Otvorih prozor da udahnem malo svježeg zraka….polako gmižući…10 km na sat…

Radoznala žirafa isprepriječi mi put..stala sam….Proviri kroz prozor kojeg nisam stigla zatvoriti…pronjuška, poliže sve u svojoj blizini, ukljućujući i moje lice…Ajde, neka joj bude…ionako se nisam jutro ni umila, ni  odšmikala.. J

Rezervat inače nije bio baš velik, no trebalo mi je gotovo cijeli dan da ga obiđem, zahvaljujući  svim živinama što su mi se isprepriječile na putu….uključujući i gmizavce….

Dosta te avanture…..ipak je plaža najsigurnija…...ali ne kad su valovi…..Do gležnja u vodi igrala sam se pijeskom i pravila kule i palače..I baš kad sam zadnju notu mog arhitektonskog zdanja privela kraju, poklopi me ogroman val…

Ajme, gdje su mi ruke, gdje noge…glava…..gdje je površina ? Dobro sam se nagutala slane vode, zakašljala, počela s prvim utapljanjem…u pličaku !

Netko me pošteno zgrabio za kosu i izvukao na obalu…. Od iznenadnog svijetla pomislih da sam s one strane obale…na kraju tunela…..a lice pred menom Bog osobno……Nekako sam si uvijek mislila, onako gledajući svete sličice da je Bog plavokos, a ne crne kovrđave kose i govori španjolski…..

Razočarano sam buljila u njega izbacivši iz sebe  pola mediteranskog mora….a « Bog » se nasmiješi i odšetao od mene….

Dakle ni plaža  nije sigurna, konstatirala sam….ni Bog nije onaj o kojem sam sanjala……Valja promijeniti  planove…..Od sutra istražujem grad i njegove znamenitosti…

Katedrala me fascinirala……ogromna , veličanstvena….odmah sam zapalila nekoliko svijeća u znak zahvale što još uvijek dišem i držim se na nogama…..Sva sretna izadoh iz crkve..sad sam opet u milosti Božjoj….

A on će meni odzgora…golubom koji je lijepo na mojem vratu izpraznio  svoje debelo crijevo…..Od tada su mi golubovi dobri samo kao pismonoše….

Dakle : plaža, rezervat, turističke znamenitosti otpadaju definitivno….Kuda dalje…ta još mi je ostao cijeli tjedan… ?

Kod večere, za stolom , netko je pričao o kasinu….ajde nije to loša ideja…možda me tamo sreća posluži….iako pojma nisam imala kako se igra….

Ha , pun pogodak….dobila par tisuća pezeta…...otišla slijedeći dan u kupovinu….S vrečicama punih sitnica čekam prvi autobus….Sunce prži…..sa upaljenom cigaretom čekam strpljivo…… i dočekam….

Mnoštvo se gura…neda mi priči ulazu….u žurbi bacam cigaretu…zaboravljam da sam bosonoga i gasim je petom….Od bola poskočim i uletim zadnja u autobus skačući po jednoj nozi…..Netko mi nagazi pošteno po prstima druge noge…..

Poželim se vratiti iz stopa na moj posao, u onu dreku  i plač djece, prematati pelene, s rukama punim flašica mlijeka…..

Ah to nezaboravno ljeto…. J