LJEPILO ZA MUŠICE

Moj kum Mika je bio pametan i načitan seljak. Obrađivao je on tvrdu zemlju, ali je uvijek radije nešto čitao ili vodio dubokoumne razgovore. Bio je, reklo-bi-se seljak-filozof.

Kad sam kretao u školu u Zagreb, ispratio me riječima:

"Pazi sinko kad pređeš Savski most i kad te dohvate svjetla velegrada, pazi da te ne začaraju i ne progutaju."

Naravno, toliko sam želio otići od kuće, od te tlake i muke, da ga uopće nisam ozbiljno ni čuo ni shvatio.

Danas sam ja u njegovim godinama, a njega odavno nema.

Nećete vjerovati, ali vratio sam se odakle sam došao.

Da sam ga barem bolje slušao. Ne bi me grad sa svojim izazovima toliko preuzeo. Morao sam probati sve. Burna mladost, slučajna ženidba i djeca koja su došla nisu me smirila. I dalje sam išao do ruba i preko ruba. Ta, u gradu se nudilo sve k'o na dlanu. Bio sam stalno u adrenalinskom điru. Naučio sam kako relativno lako zarađivati lovu, a onda sam moć koju donosi novac morao i pokazati. Jebeš uspjeh kojim se ne možeš hvaliti. Činilo se da moć novca najviše prepoznaju žene, danas znam da je novac ljepilo za mušice. Žene su kroz moj život na neki način bile potvrda da sam uspio. Kakva zabluda! A bilo ih je...

Jedna od njih koštala braka.

Navela me je da se vratim tamo otkuda sam u mladosti tako silno i tako brzo želio pobjeći.

No, kako sreća nikoga ne prati zauvijek, prvo je prestao dotok novca, zatim me i ona napustila. Bilo je još nekih pokušaja, sve jedan gori od drugih. Kako me napustio novac, tako su se razbježale i žene, a polako me i zdravlje sve više napuštalo. Morao sam zatvoriti posao i suočiti se sa pravom egzistencijalnom krizom.

Djeca me rijetko obilaze jer i oni imaju svojih egzistencijalnih strka. Ovo vrijeme nikoga ne miluje. Nitko nema novca.

Danas po prvi put shvaćam da je novac pljeva koju nosi vjetar. Dok sam ga imao bilo je svega, žena, vina, bakanalija. Kad su ga vjetrovi sudbine raznijeli, nestalo je i sve što on donosi.

Danas sam tužan, jadan, bolestan i sam.

I danas po prvi puta razumijem rečenicu moga kuma Mike:
"Pazi sinko kad pređeš Savski most i kad te dohvate svjetla velegrada, pazi da te ne začaraju i ne progutaju."

Da sam ga barem bolje slušao.