Evo koji sam dobila odgovor kojeg prenosim u cijelosti..

"Sjedila sam na terasi i povremeno promatrala more.Čitala sam sa zanimanjem jednu reiki-priču,koja me se dojmila.Kada sam već bila gotova,zazvonio je telefon-Traži se od tebe odgovor za Soul-net.Istog trena čula sam glas u sebi,Priča,opiši priču.I to ću učiniti.Naslov priče je:"Izvor".Radi se o grupi studenata arheologije koji su doputovali u Grčku,na otok Itaku,gdje su se nadali da će na jednom polju iskopina pronaći tragove naselja minoirske kulture.Sljedeći dani su prošli u uzaludnom traganju,da bi ih jednog dana posjetio stari ribar Konstantinos,pitajući ih što traže.Kada su mu objasnili,odgovorio im je:"Riba sabljarka se mora također dugo tražiti.Ali ona će samo tada ući u mrežu,ako je se nije tražilo"Student koji je opisivao ovu priču,jedno se jutro probudio u znoju,tresući se od groznice.U selu nije bilo liječnika,trajekt je bio u kvaru.Mještani su mu preporučili neka ide do ribara Konstantinosa.

Tako je i učinio.Konstan tinos ga je kratko pogledao,i desetak minuta polagao svoje ruke na različite djelove njegovog tijela,rekavši mu nakon toga:"Sutra će riba opet plivati u vodi"I zaista drugi dan osjećao se izvrsno,pitavši se što mu je to stari ribar učinio.Odlučio je otkriti tajnu.No svaki put kada je došao do starog ribara,koji je stanovao prilično daleko,on bi mu kazao"Dobro,ali dođi sutra"Student se već pomalo ljutio na bezuspješne posjete.Jednog dana sreo je ribara u selu i na njegov poziv krenuo za njim.Hodali su uskim puteljkom,do nekih stijena i otvora u špilju.Navodno mjesto rođenja Odiseja.Konstantinos je mislio  da ovdje nikada nije bio Odisej.Produžili su dalje,penjui se.Došli su do jedne mnogo veće spilje i ušli u nju.Oboje su sjeli,a student je nestrpljivo očekivao,da će mu Konstan tinos otkriti napokon tajnu iscjelivanja rukama.No on je nepokretno sjedio,sa uperenim pogledom,tko zna kamo.Možda je čekao na neku viziju,pomislio je student.

Nakon nekog vremena,stari je ribar izvadio malenu pastirsku frulu i počeo svirati.Bila je to neka stara prekrasna pjesma.Svaki ton je kao na krilima lebdio u špilji,tražeći put iz nje.Između je pjevao na starogrčkom jeziku.Koji puta tiše,gotovo nježno,zatim snažno poput gromova nad morem.Zatim je njegova pjesma opet zvučala žalosno poput novembarske kiše,pritom je uvijek nanovo preklinjujući dozivao molitvom zvijezde,kako bi pomorcima pokazale pravi put.Istovremeno je zvučala radosno,poput plesa vjenčanja,vjenčanja sa vječnosti i neraskidive veze i kao voda rijeke koja utječe u more.Kada je pjesma bila gotova,student je sjedio tiho.Nije se usudio ništa pitati, iako je imao mnogo pitanja.Drugi je dan sakupio svu hrabrost i upitao starog ribara,kako on to iscjeljuje.No Konstantinos je samo odmahnuo glavom,usmjerio pogled prema nebu,pokazao na sebe,protresao rukom poput vodopada,koji svoj izvor ima u univerzumu i preko ruku teče na zemlju.Student ga je gledao sa nevjericom,a Konstandinos mu samo namigne sa miješkom i kaže:"Sutra"No sutradan ga ribar pozove u noćni ribolov.Pitao se zašto ga je ribar poveo sa sobom.

Možda zato što su oboje ribari?Jedan je lovio u dubinama zemlje,drugi isto u moru.No dok je on proučavao prošlost,Konstantinos je lovio jato riba, koje su putovale nevidljivim morskim stazama.Još od pradavna su ribe simbol bogatstva,sreće, blagostanja, i prije svega energije.Da li je također i on sam,ne znajući tražio tu duhovnu struju bezbrižnog života,pitao se student.Ja čekam,-kaže ribar, čekam na ribe.Reci mi kako iscjeljuješ?No ribar stavi prst na usta,a drugu ruku na uho.Ali student nije ništa čuo.Oko njega je bila mrkla,neprozirna noć.Samo su daleke zvijezde svjetlucale u vodi,i činilo se da se nezaustavljivo kreću na valovima,poput kozmičke kiše,direktno iz izvora univerzuma.Konstandinos j ebacio mrežu,upalivši lampu.Ispod njih se pojavilo jato riba.Bio je to bogati ulov.Na horizontu se budila zora,kada su pristali na obalu.

Oprostili su se.Konstantinos mu je snažno stisnuo ruku,rekavši mu neka sve dobro upamti.Ali što?Ionako mu nije ništa rekao.Vođa njegove grupe je sljedećeg dana odlučio prekinuti istraživanje,jer nije bilo ničeg što je upućivalo na minoirsku kulturu.Kod kuće je u krugu kolega ispričao sve,ne propuštajući baš ništa.Žalio se što nije saznao koja to snaga teče kroz starog ribara.Prekinula ga je kolegica rekavši:"Ovo što si opisao je mir ili ništa.Ili činjenje u nečinjenju.Punoća praznine čiji će se prozori otvoriti ako se čeka.Drugi za ovo kažu također-ljubav."LJUBAV,ponovio je on zamišljeno.Da to je to.Sad se sjetio i shvatio neprocjenjivo blago sa onu stranu riječi,kojeg mu je Konstantinos pokazao"