Od svih grozota i duhova dugonogih zvijeri i svih moćnih strahota Bog neka nas čuva

(škotska molitva iz xx st.)

Od svih grozota nepoznavanja vlastitih osjećaja,pogrešno tumačenog osjećaja neprijateljstva;od duhova naših ideja kojih se čvrsto držimo i iluzija o mudrosti kompententnih,od dugonogih zvijeri našeg neznanja,predrasuda našeg samozadovoljstva i svih onih stvari o kojima ne znamo dovoljno a plašimo se njihova postojanja u misterioznoj noći,iza granica našeg vida,Bog neka nas čuva,tebe,mene,cijelo djetinjasto čovječanstvo

(Parafraza te molitve za potrebe xx vijeka odM.Scott Peck)

Započinjem ovo moje pisanje,vođena nečim čudesnim i jačim od mene i pišem je prvenstveno za sebe,nadajući se da ću tu zarobiti trenutke vječnosti.Bilježim misli kako dolaze,pokušavam leptira shvatiti ozbiljno,a njegov let pratim pomno,ma kamo me on odveo.U modernoj spoznaji nauke "leptirov učinak" nije bezazlen.U teoriji determinističkog kaosa, kada sve prognoze i mjerenja postaju ograničena i javlja se kaos, dovoljan je jedan treptaj leptirovih krila,da iz kaosa,mjerenja kompjutera ponovno pokažu determinizam,tj. normalno stanje.Mislim pritom na dugoročne vremenske prognoze,koje su otkrivanjem tog kaosa postale nemoguće.Taj mali pomak iz kaosa u normalno stanje naučnici su nazvali "leptirov učinak"

Svi smo mi zajedno tek jedna misao,jedno ponavljanje u beskraj,i nemiri i misli koje osjećamo nisu samo naše,a slutnje o nečem veličanstvenom iza našeg vida,baština je  cijelog čovječanstva.Vodim vas na put koji nema početka,koji je postojao prije osvita čovječanstva, i čekao pritajen,a završava negdje u beskraju.Neke od ovih rečenica,ogolit će vam dušu jer želim da shvatite,da je ovaj život ono najbolje što nam se moglo dogoditi

"Ne znam kako ,ali izaći treba"kaže dječak u seriji "Kucači"STEVENA KINGA.Možda mogu odatle početi,uostalom ne pišem ja ove retke,,već  piše se sama,odavno prije prvih redaka.Ova moja ruka tek je sredstvo nekom nenametljivom,što već dugo zrije u meni,i sada već zrelo poput klasa puca ,a sjemenke pršte na sve strane.Zato liježem polako na svoj vlastiti hipnotički ležaj,i vraćam sebe u djetinjstvo,gdje leže korijeni mojeg sadašnjeg života

(nastavlja se)