Legenda o začaranoj šumi  

                                   

 

 

Sirota Marica iz našeg sela ludo se zaljubila u Iveka s obližnjeg brijega.

Što je sve jadna pokušala kako bi pridobila  njegovu ljubav.

Pisala mu je pjesme,brala cvijeće,pekla kolače i još svašta. On je ni pogledao nije kao da ne postoji.

 

Čula je ona da u šumu noću dolaze coprnice spravljati napitke koji pomažu ljubavnim jadima. Ohrabrila se i došla na razgovor s coprnicama.

Srce joj je udaralo kao ludo, ali ništa joj nije bilo teško učiniti , samo da je Ivek zavoli.Ni sama nije vjerovala da je to moguće dok je mirisala čarobni napitak.

 

Slijedeće večeri , prema uputama coprnica, dovela je Iveka govoreći mu da je u šumi nešto izgubila, a nitko joj neće pomoći jer se svi jako boje ove šume.

Coprnice su se sakrile, a Marica mu je dala topli čaj. Iako mu nije bilo jasno otkud se usred šume stvorio čaj, ipak nije ništa pitao.

 

Zaljubljeni su se vratili kući, a od te večeri se više nisu razdvajali . Nijednu drugu osim Marice  Ivek nije  pogledao. Ona je još godinama dolazila u šumu u nadi da će sresti coprnice, no njih niotkuda. U blizini je vidjela samo dva stabla  koja su do tada rasla jedno uz  drugo, a sada  su se spojila i srasla. Znala je da je to znak vječne ljubavi.

 

Coprnice su valjda otišle  u neki drugi kraj učiniti još koje dobro djelo.