Bilo je to davno,davno, i čak i ja, kao dio vilinskog svijeta, ne mogu dokučiti vrijeme u kojem se ta priča dogodila..Čuh je od drugih vila, a one opet, od patuljaka koji su živjeli u šumi, blizu Šumske kraljice..Ali, nitko je nikad potpuno nije vidio, jer oni, koji bi samo jednom vidjeli njeno lice, i pogledali njene oči, ili bi vječno ostali zarobljenici njenog srca,i živjeli samo napola duše, ili bi zauvijek nestali, rastopili se od njenog ognja sveprožimajuće providnosti, ako nisu imali čisto srce...Zapravo, u toj vilinskoj šumi, sve je odisalo skladom i ljepotom...Svi su živjeli od Kraljičine ljubavi, koja je bila dovoljna da sve može ispuniti.

Jedino biće kojem je Kraljica potpuno otvorila svoje srce, bio je stari, vječni čuvar Zanthor-kentaur,koji je jedini znao da Kraljica šume nije samo Kraljica,nego i Božica stvaranja i Ljubavi, koju je dušom i srcem čuvao i ljubio...Nitko osim njega nije smio stupiti u hram, posebno kad je Kraljica vršila obrede za zaštitu šume i svojih podanika..

Šuma je bila okružena čarobnim krugom,kroz kojeg nitko izvana nije mogao ući..

Ali izvan šume,koja je bila okružena sivim, tamnim klisurama, živjeli su Prokleti-i njihov kralj Thanator,koji su živjeli u vječitom snu bez sna..Bili su nekada ljudska bića, no,ukleta vlastitim kletvama zbog neuzvraćene ljubavi..Pretvoriše ih u vukodlake, pa nisu bili ni životinje ni ljudi..Žedni osvete,i želje da nestane ljubavi na zemlji,smišljali su način kako da Kraljicu šume obrišu i unište zauvijek.

Nisu imali osjećaja ni želje da nešto osjećaju..Jedino u sebi što ih je držalo, bila je mržnja i žeđ za Kraljičinom krvlju i moći koju bi kroz tu krv dobili...

Thanator je bio oličenje surovosti i hladnoće...Davno, davno, bio je čovjek, prelijepi mladić, koji je bio iskreno zaljubljen u prekrasnu djevu...No, ona ga je prezrela i ismijala, i poželio je da ona vječno pati..Kletva mu se vratila kao bumerang.Tonuo je sve dublje i dublje, dok nije postao zvijer nad zvijerima, i zavladao Prokletima...

Prokleti nisu prestajali tražiti put kroz magični krug i stalno smišljali način kako da ga prijeđu.

Netko bi pomislio da bi se i čuvar Zanthor mogao osjetiti ukletim, jer, nije imao tijelo da potpuno voli kao svi oko njega, no on je svjesno odabrao svoju ulogu čuvara, da bi savršeno i potpuno mogao čuvati Kraljicu,bez prevelikih osjećaja,iako ju je obožavao..

Vrlo često, u šetnji šumom, gledao je ljubavne igre Pana i nimfi, i samo ponekad pomislio,kakav je to osjećaj, kada tijelo i duša u potpunom zanosu umiru od ljubavi..

No, bio je zadovoljno i sretno biće.Sam je nadišao svoju tjelesnost i smjestio sebe u ulogu koja ni u jednom trenu neće ometati Kraljičino vladanje...Ona mu je bila sve,i samo za nju je znao..

Bilo mu je dovoljno što mu Kraljica ukazuje beskrajno povjerenje,i što joj je beskrajno potreban...Nije zavidio nimfama što znaju tajnu ljubavne ekstaze..Zanthor je došao iz svijeta gdje tijela više ne postoje, samo osjećaji,i savršeno uranjanje duše u dušu, bez prestanka..

Kraljica mu je tisuću puta ponovila kako bez njega ne bi ničeg postojalo, jer-on je bio njen neotkidivi dio, prema kojem se odnosila s najvećom pažnjom i nježnošću...

Zanthor je imao toliko ljubavi i snage u sebi, da je svaku goruću strijelu mogao preduhitriti i vrlo često svojim tijelom kao štitom, branio Kraljičino srce...Nevidljiva bića izvan kruga nisu mogli ući, ali su u svakom trenutku mogli slati plamteće strijele...Kraljica je bila čudesno zaštićena, a i sva bića šume, jer, Zanthor se brinuo i o njima..Mogao je u svakom trenutku osjetiti i najmanju kap tuge,i svakom je poklonio dio svoga vremena,saslušavši brižno sve...

Često su mu vile znale liječiti dublje rane, ako bi ih dobivao, a on bi ih zazvrat stavio na leđa i vodio ih u najudaljenije kutke šume, do neotkrivenih jezeraca, gdje bi s radošću zaplesale svoj čarobni vilinski ples..

Za to vrijeme, Thanator je smislio kako doći do Kraljice..Približit će se magičnom krugu,koji će ga svojom snagom pretvoriti u čovjeka. Bit će to neizdrživo bolno, no, sve će izdržati, samo da Kraljicu vidi na koljenima...