LAV, VUK, I LISICA
Pođoše zajedno u lov lav, vuk, i lisica. Dočepaše se plijena od jednoga magarca, jedne gazele, i jednoga zeca.
Upita sada lav vuka:
"Kako ćemo razdijeliti plijen, prijatelju vuče"?
"Nije nam potrebno komadati životinje", reče vuk. "Nego bismo mogli ovako: ti, lave, uzmi magarca, lisici neka pripadne zec, a što se mene tiče, bit ću zadovoljan s gazelom".
Odgovor lava bijaše strahovit rik bijesa. Jednim udarcem šape on usmrti vuka, u odvrat za njegov savjet. Okrene se tada lisici, pa i nju upita:
"A što ti savjetuješ u pogledu diobe, draga prijateljice"?
"Gospodaru", kaza lisica duboko se naklonivši, "stvar je jednostavna. Za doručak uzmi magarca, za večeru gazelu, a zeca smaži za užinu".
"Vrlo dobro", izjavi lav, zadovoljan što mu je pripala sva lovina. "Reci mi, tko te naučio da zboriš takve riječi mudrosti i pravde"?
"Naučio me vuk", glasio je lukav odgovor.
(Basna indijske Azije, prijevod V. K.)
Vesna Krmpotić, BASNE, zbornik priča iz opusa MEĐU NAJLJEPŠIMA NAJLJEPŠE širom svijeta i diljem vremena