LAV I MAGARAC

 

        Jednoga dana, magarcu je dodijao život nošenja tovara, uz vrlo oskudnu hranu - tako oskudnu da su mu se rebrra moga prebrojiti. Te on pobjegne u šumu, da se odmori i najede. U šumi otkrije boigatstvo zelene trave. Danima je jeo, pa je okrupnio poput nosoroga. Takav mu se život svidio, i on reče sebi: "Eh, luđače, zašto već ranije nisi pobjegao od poganoga gazde"!

        No magarac nije računao s tim da u šumi žive divlje zvijeri. Jednoga dana skameni ga lavlja rika. Rika je nailazila sve bliže. Kad je lav banuo na čistinu, magarac je od straha zarevao tako jezivo, da je lišće zadrhtalo.

        Lav još nikada nije vidio takvu životinju - magarca. Još nikada nije čuo revanje. Stoga i on zastade, i pretrrnu od strave.

        "Ovaj ima glas deset puta žešći od mene", pomisli lav. "Mora da je to neka strašna zvijer. Oh, kako sam pogriješio izabravši ovu šumu za svoj dom"!

        Usudi se pogledati tu strašnu zvijer. Ugleda krupnu životinju s velikim zubima. Baci se potrbuške na zemlju, i reče:

        "Salam, Vaše Veličanstvo".

        Sad je magarac shvatio da ga se lav boji. Sva mu je nada bila u tomu da lav ne otkrije tko je uistinu tko. Stoga je svu svoju pamet i umijeće uložio u glumu. Glumio je strašnoga gospodara šume.

        "Tko si ti, nitkove"? razreve se magarac. "Tko ti je dopustio uljeznuti u moju šumu"?

        "Ja sam lav, i tebi sam na službu", ponizno odgovori kralj šume.

        "Dobro me slušaj", nabusito će magarac. "Uzet ću te za slugu. Ali ako počiniš i najmanju pogrešku, ja ću te rastrgati".

        Lav je puzao po tlu, cvileći: "Trudit ću se da ti služim na tvoje zadovoljstvo".

        Otada je lav pratio magarca kao pokorno pseto. Magarac se, pak, domišljao kako se riješiti lava. Jer plašio se da će lav jednoga dana otkriti tko je pravi vladar šume. Ptice i sitne zvjerke čudom su se čudile gledajući lava gdje s počitanjem izvršava sulude, hirovite naredbe magarca. Pokušavale su lavu dati znak da se radi o običnomu magarcu; ali lav, zaokupljen svojim strahom, nije ništa ni čuo, ni vidio.

        Jedne večeri magarac naredi lavu da bdije, dok će on malo prodrijemati. Zaveze se magarac u plitak san, kad uto doleti muha i sjedne mu na nos. Lav zamahne šapom da bi otjerao muhu, i ošamari magarca po nosu. Magarac skoči i zareve tako strašno, da je lav dao petama vjetra, uvjeren da se mogarac sprema ispuniti obećanje - naime, rastrgati ga. Lav, dakle, pobježe, a magarac s olakšanjem uzdahnu.

        "Konačno", reče. "Jedva sam ga se riješio"!

        Kralj šume bježao je glavom bez obzira.

        Čagalj je to vidio, i htio je znati što je tako uplašilo neustrašivoga lava.

        "Zašto bježiš, kao da si neka kukavna mačka"? doviknu mu.

        "Pobjegao sam od svojega strašnog gospodara", prodašće lav. "Rekao mi je da će me rastrgnuti, i taman se to spremao učiniti, kad sam ja uhvatio maglu"! 

        Čagalj se još više začudio.

        "Tko bi mogao biti gospodar lavova"! uskliknu. "Nema takve životinje u ovoj šumi"!

        Lav zastade, i poče čaglju opisivati magarca. Čagalj se nadre smijati.

        "Pa to je magarac! Ti si se uplašio magarca! Magarci su tvoja hrana, lave! Vrati se odakle si pobjegao, tamo je tvoj plijen. A kad se nasitiš, ostavi i meni koji zalogaj"!

        Malo pomalo, i lava uvjeriše da je u magarca samo strašan glas. Čagalj se ponudi da će otpratiti lava do mjesta gdje je ostavio magarca. Lav napokon shvati da je bio žrtva vlastitoga neznanja. Požuri skokimice natrag, a čagalj ga je slijedio.

        U međuvremenu, magarac je ćulio uši, plašeći se povratka lava. Kad je začuo potmulu riku, i ugledao lava gdje juri prema njemu, obuze ga smrtni strah.

        "Sad sam gotov"! pomisli. No u posljednji se čas dosjeti kako bi se mogao spasiti. Razdere se na čaglja:

        "Bravo, čaglje! Dobro si obavio posao! Vratio si ovoga pobjeglicu ravno u moje ralje! Drži ga, evo mene da ga rastrgnem u komadiće"!

        Istoga časa lav ustuknu, prestravljen. Opet je povjerovao da je slabiji od magarca. Okrene se čaglju i zareži:

        "Varalice! Ti si, dakle, bio u dogovoru s ovom groznom nemani"!

        Lav skoči na čaglja i proždre ga. A onda po drugi puta dade petama vjetra. Napusti šumu, koja je bila njegovo kraljevstvo. Ali on to više nije znao.

 

        (Indijska, burmanska, mongolska, kineska, perzijska, arapska, grčka basna, prevela i prepričala V. K.)

 

 

Vesna Krmpotić, BASNE, zbornik priča iz opusa MEĐU NAJLJEPŠIMA NAJLJEPŠE  širom svijeta i diljem vremena