Ponovo se nešto događa..I ponovo

 netko nekog pogađa...Strijelom ili perom, istinom ili lažima, odiseja u svemiru 2011..Hal moli za milost, da ga ne isključe, pa, on je samo greška kreatora, otpjevat će i njanježniju pjesmu, samo da ga kreator ne ugasi: "daisy, daisy, give mi your answer true..."

 No kreator ne odustaje..Nema greške..Ne vrijedi poniznost...duša ne može živjeti u mašini...

Da bi se kasnije..u budućnosti ipak otkrila druga istina...

 Život i sloboda života nikad nisu dolazili u pitanje, po cijenu opstanka ili nestanka...Čemu ponavljanje ponovljenog?

 Prepustiti se dahu proste slavenske duše, kakva god da je, i ne pokušavati je banalizirati...Zašto pjesnik mora spuštati glavu i stvarati u vlastito stvorenom osjećaju krivnje, koji nema veze sa stvarnošću..Opet taj svemir...Pa se nađu one nevine Lajke koje i ne znaju da se neće više vratiti natrag...Ponese ih neka čudesna pseća ljubav i vjernost, a kreator opet...U ime nečeg višeg, tu vjernost usmjerava ka svemu drugom osim prema sebi...Čemu te hajke, čemu te silne avanture oko preimenovanja istinskih vrijednosti? Pustimo da zasviraju strune, i te čudesne balalajke služe samo za opuštanje, a ne za razbijanje glava ...Nisam za kaos, nisam za buku, nisam za borbe gdje nisu potrebne..Ili je to postalo trend, svi nešto hoće istjerati na vidjelo, pa sad na redu dolazi pjesništvo...Ne samo ovdje...Govorim općenito, o toj zlatnoj slobodi o kojoj Gundulić pjeva...Ima li je ovdje u dovoljnoj mjeri? Pogledajmo sami sebe, svaki ponaosob...Pa tek onda dižimo hajku...ili zasvirajmo u balalajku...