102. KRATAK SUSRET, DUGO ČEKANJE

 

        Bila jedna žena, koja nije htjela umrijeti dok ne sretne Boga u ljudskomu liku. I nije umirala mnoge stotine godina. Mnoge tisuće godina. Živjela je u šumi, pustinjački, hranila se korijenjem i divljim voćem. Bezobliki Bog svake joj je noći dolazio u san.

        Jednom tako On joj predloži:

        “Mogao bih ti doći u liku domaće životinje. Uzmimo, psa”.

        “Neću Te takvoga”, odgovarala je. “Hoću da Te vidim naličnoga na mene: u čovječjemu liku”.

        Šumu su nastavale mnoge sad već izumrle životinje.

        “Mogao bih ti doći u liku divlje zvijeri”, predlagao je nevidljivi Gospod. “Progutao bih te, i onda bi zauvijek bila u Meni”.

        “Ne, Gospode, ne”, prosvjedovala je žena. “Ja Te želim sresti u liku kojega sama nosim. Želim Te dočekati na svojemu pragu, pogostiti Te divljim voćem. Želim s Tobom pročavrljati o vremenu. Zar je to mnogo? A Ti onda možeš kuda Ti drago. Ja onda mogu tamo kamo moram”.

        “Hm”, reći će Gospod, “neobična si ti duša, i nema mnogo takvih. Razmislit ću”.

        Jednoga se dana u šumi pojavi lovac. Polugol, dugokos, s lukom i strijelom. Ustrijelio je neku strašnu zvijer, od čije su rike mnogi stanovnici šume umirali. Lovac je prilazio kolibi žene, nečujno, lagano, korakom vrebača. Ona je stajala na pragu, gdje je stajala već nekolike tisuće godina.

        “Zamolio bih te za malo vode”, reče lovac.

        Ona mu donese vode u šupljini dlanova.

        On popije vodu i ode.

 

        Te noći, Gospod joj se, malo razočaran, obrati riječima:

        “Što, zar Me nisi prepoznala? Nadao sam se da su ti se poslije tolikoga čekanja izoštrila ćutila...”

        “Prepoznala sam Te”, odgovorila je žena. “I znala sam da Ti znaš da sam Te prepoznala. Nadovoljila sam Te se za one dvije, tri minute, dok si pio vodu iz mojih ruku. Time sam naplatila sva tisućljeća čekanja. Kad si otišao, ja sam ispustila dušu”.

        “Oh, zar jesi”?! čudio se Bog. “A Ja sam mislio da još uvijek razgovaram s tobom, neobična dušo. Gle, gle, to sam, dakle, Ja sâm”.

 

 

        Čuđenje je Njegova radost sa Sobom...

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 8. (još neobjavljeno)