20. KRALJICA JE IMALA SLUŠKINJU

Kraljica je imala sluškinju. To je bila sva njezina nevolja. Ali ona to nije znala. Smatrala je da ima vjernu i odanu prijateljicu.

Kralj je bio zauzet dužnostima kraljevstva. Čekajući da on nađe malo vremena za nju, kraljica se družila sa sluškinjom, povjeravala joj svoje tuge i sumnje.

“Ti se ne možeš stavljati njemu uz bok, draga”, govorila je sluškinja. “On je kralj, i ima silnoga posla”.

“Znam, znam”, odgovarala bi kraljica. “Ali ipak, i ja sam kraljica”.

Sluškinja bi se na tu opasku tajanstveno smiješila. Jednoga dana, u vrijeme kad je kraljica bila tužnija nego inače, ona joj reče:

“Draga moja, tko ti je rekao da si ti kraljica? Ti si samo na mjestu kraljice, to je sve. Kraljica je ženski kralj. A kralj je onaj koji vlada, koji nosi teret brige za svoje podanike i svoje kraljevstvo. Smiješ li reći da i ti to činiš”?

Na te se riječi kraljica još više pokunji; trudila se da ne zaplače, ali joj suze samohodno krenuše iz oka.

“Pouzdanice moja, tako je”, prošapće.

“Tvoje su suze znak tvoje skrivene oholosti i neznanja”, nastavi sluškinja. “Ta tko bi plakao za onim što ne posjeduje”?

Kraljica se razboljela. Cijelu noć tresla ju je vrućica.

Ujutro osjeti prohladnu kraljevu ruku na čelu. Otvori oči i ugleda svojega muža bez krune i odore, nagoga i pripijenoga uza nju, gdje ju zaljubljeno gleda. Kraljica kriknu:

“Gospodine, odlazite! Nisam ja vrijedna Vaše pažnje...”

Preko kraljeva lica prijeđe mreška bola.

“Koga nazivaš gospodinom? Voljena, zar me ne prepoznaješ“?

“Vi ste kralj, Vi ste...”

“Razboljela si se, pa me gledaš kao sebi nebliskoga. Zar ne prepoznaješ svojega muža”?

“Ne, ne,” govoraše grozničavo kraljica. “Vi ste kralj, gospodine, a ja sam samo na mjestu, koje ne zaslužujem. Molim Vas, odlazite”!

Kralj ju pokuša zagrliti, ali se ona izvije i očajnički viknu:

“Ako me taknete, umrijet ću”!

U kraljevu oku zablista suza.

“Ja sam kralj, ali ja ne mogu zapovijedati tvojemu oku, voljena”.

Šutke ustane, odjene se, i prije no što je napustio ložnicu, reče kraljici:

“Ne mogu biti drukčiji nego onakav kakvim me Vi vidite, gospođo”!

Kraljica je provela dan jecajući podno kreveta.

Sluškinja je smatrala da je poravnala svijet.

Zbilja, kraljica koja sluša sluškinju, i nije kraljica.

Duša, koja sluša niža osjetila, gubi blizinu Boga.

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 5. (još neobjavljeno)