Kosta Spaic

On pak bijase predavacem na fakultetu Dramskih umjetnosti I uzivase renome jednog od najboljih jugoslavenskih redatelja toliko dobrim I valjanim da bijase imao I internacionalnog iskustva. Navodno da tamo u Svicarskoj bijase posebno cijenjen. Istovremeno on bijase I clanom hrvatskog CK I ja ga zateknem na tijem vaznim politickim funkcijama . Njegova zena se zvala Kosovka I to njeno ime neobicno asocirase na jednu nasu pokrajinu I zivot ljudi u toj pokrajini, ponajprije Albanaca, koji zivljase tesko I mucno jer jedna prosjecna albanska obitelj broji okolo desetak clanova a muska glava radi negdje u Pokrajini u rudniku. Bijase velikih kampanja u Srbiji svojevremeno kako se Albanci radaju kao kunici I da bi u tom smislu trebala oficijalna vlast nesto poduzeti mada smetnuse sa uma fundamentalne ekonomske I socijalne pravilnosti da 28 promila prirasta stanovnistva koje bijase najvece u Europi jeste u zavisnosti od relativnog siromastva Pokrajine pa iako mnogi , toboze, izdvajase za Kosovo to bijase toliko da optereti budet drzave pa na koncu svi odustase od te I takove solidarnosti. A javljase se I glasine posebno nakon 81 godine I spontanog bunta Albanaca nezadovoljnih opcenim politickim I socijalnim prilikama da te Arnaute "treba zgaziti" kao zohare I obicno tada ti ljudi ljutnjom iskazivase svoju odanost Jugoslaviji I Titovom socijalizmu jednom karakteristicnom kretnjom desne noge kao da su upravo zgazili jednog zohara. Elem, sretnem ja jedared Kostu Spaica bas nakon Plenuma CK Hrvatske o kurentnim politickim kretanjima jer bas na tom Plenumu Kosta se proslavi rijecima otprilike ovakvim: " Vidite drugovi, situacija nije bas najsjajnija, mislim da treba razmisljati o tome da mi kazemo otvoreno narodu da je doslo do restauracije kapital-odnosa." I ja silno zaokupljen tim njegovim rijecima obratim se njemu zamolivsi ga za jedan razgovor kojeg bih ja onda stampao u mojoj novini. A on se nekako podboci na stolici , jednom rukom dohvati ruba stola, digne visoko glavu navise pa stane: "Pa vidite, a o cemu bismo mi to pricali, imali te teme o kojima bih ja mogao razgovarati sa novinom zagrebackog Sveucilista. A gdje su vam studenti, mozda bi bilo dobro da pozovete mnogo studenata, bilo bi dobro da sam okruzen jednom takvom povecom grupom, pa razmislite malo o tome, pa mi se javite u dogledno vrijeme." I ja mu se nikada ne javih. Kasnije sam imao razgovor sa njegovim kolegom sa istog njegovog fakulteta Dramskih umjetnosti Radom Serbedzijom koji u tom razgovoru unekoliko napadne Kostu Spaica zbog njegove toboznje odanosti Partiji. Mira Suvar je tim povodiom meni napomenula: "Znate Zlatane, taj Rade, on bas ne poznaje te stvari, on je vise umjetnik a sa politikom nema nikakve veze." I ja se slozih sa njome. A Kosta imase politickog erosa I mnogo interesa za politicka pitanja pa I vojnostrateska pitanja opstanka Jugoslavije kako I pokaze njegova diskusija U Savezu Socijalistickog Radnog Naroda u slucaju snimanja filma o Musoliniju jer, navodno, prema njegovom misljenju, to bijase toliko znacajan dogadaj da je postavljao u pitanje nasu oruzanu koncepciju nezavisnosti I samostalnosti Jugoslavije jer snimanje tog filma otvori pitanje da nisu sada neke snage otvorile granice ove nase zemlje I dozvolili da u njoj neka velesila postavi atomsko naoruzanje. Stoga on I zakljuci tu svoju lamentaciju rijecima da je ucinjena velika sramota I uvreda nasim mrtvim herojima koji padose na oltaru nase nove otadzbine. Meni bijase u to doba prilicno nejasno da on ima takav radikalan stav mada bijase pjesnikom I umjetnikom koji sa socijalistickom revolucijom ima malo veze u neku ruku, docim sami proslavljeni borci Titovih divizija koji drzase frontove u ratu sa talijanskim fasizmom nisu bili protiv snimanja toga filma mada su tvrdili da Musolini nikako nije bio janje vec da je bio diktator. Nego obrnuto: ti su Titovi partizani govorili a zasto mi nebismo nesto zaradili.Pa nam se tako dogodilo da su nam bas partizani rascerdali revoluciju za tako male pare. I pored cinjenice koju su svi znali a ta je da je citava Hrvatska ukljucujuci I Istru bila obljepljena fasistickom ikonografijom, simbolima I znakovima talijanskog fasizma, a Sveucilisna biblioteka u Zagrebu koja bijase do tada Katedrala hrvatske ucenosti I obrazovanosti, za koju sam ja intimno bio jako vezan, stovise, emotivno pristran, plato I scena najporaznije Musolinijeve politicke retorike koja je talijansku mladez trebala svratiti na puteve pobjedonosnog talijanskog fasizma cije korjene vidimo u takovim velikanima Apenina kao sto su to bili imperatori Augustus, Cezare a kasnije Bordije. Kasnije sretoh Kostu Spaica zajedno sa njegovom Kosovkom u restoranu Gradske Kafane u Zagrebu I upita ga Stipe Oreskovic koji bijase tu takoder i koji je neke stvari jako volio kao na primjer brzu voznju sluzbenim autom: "Kosta, daj reci mi (jer Oreskovic je govorio "ti" svakome jer se osjecao familijarnim sa mnogima) koliko ti treba da od Zuricha dodes do Zagreba u svom jaguaru?" A Kosta se znacajno nasmije jer se upravo sjeti svoga lijepoga crvenoga jaguara, podboci jednom rukom o sto, digne visoko glavu navise pa rece : "Pa ako bas hoces znati, nekoliko sati," I slatko se I znacajno nasmije. Nekoliko mjeseci nakon toga Kosta Spaic je postavio na scenu Gavele Shakespeirovog "Kralja Lira" I na premijeru budu pozvani mnogi a ja , opet, doista hjedoh vidjeti tu komediju, dodem do soba glumaca u suterenu iza samog Teatra I sve bijase puno glumaca koji bijahu vidno nervozni I koji se spremase za nastup I ja sretnem Kostu I recem mu: "Druze Spaic, ja nemam novaca za ovu premijeru a rado bih htio pogledati sto ste vi napravili, pa ako me mozete provuci nekako kroz pomocni glumacki ulaz." I on doista bijase fer I ja tako pogledam Lira mada to ne bijase najbolja postava , naime sa Slavoncem Fabijanom Sovagovicem u glavnoj ulozi I Radom Serbedzijom koji u tom komadu posta od ludaka novim kraljem, vec se meni mnogo vise dopadao Ljuba Tadic u ulozi ishlapljelog, ludog kralja kojem jedna kci dadne soli za zdravlje, druga veliku toboznju ljubav a treca ne znam sto. Medutim I u jednoj I u drugoj postavi kralja Lira na prijesto dode ludi mladic I to nakon krvave kalvarije naroda kojim vladar nije znao upravljati.

zlatan gavrilovic kovac