KRALJ I NJEGOV DVOR

 

        Svakoga je dana dolazio pred Kraljev dvor, sjedao na prag, i čekao. Jednoga dana upita ga vrtlar:

        “Ne prođe dan, a da te ovdje ne vidim. Koga ti zapravo tražiš?”

        “Učinjena mi je nepravda. Tražim nekoga tko bi me saslušao i nepravdu  otklonio.”

        Vrtlar zakima glavom pa reče:

        “Tamo unutra zaduženi su za nepravde. Pozvoni vrataru, pa će ti on pomoći.”

        Čovjek tako i učini. Pozvoni, otvori mu vratar, upita ga što želi.

        “Učinjena mi je nepravda. Možeš li ju otkloniti? Evo o čemu se radi...”

        “Hm,” reče vratar. “Vidjet ću što mogu učiniti. Dođi za dan, dva.”

        Tako i bi.

        “Stvar nije jednostavna,” dočeka ga vratar poslije dan, dva. “Nego ti lijepo pođi kod sobara.”.

        “Učinjena mi je nepravda,” reče čovjek sobaru. Ovaj ga sasluša, zakima glavom, i reče:

        “Vidjet ćemo. Dođi za dan, dva.”

        Tako i bi.

        Poslije dan, dva, sobar ga primi i pošalje ga kod kuhara.

        “Učinjena mi je nepravda.”

        Kuhar ga sasluša, nabere čelo, i zaključi:

        “Stvar je prilično zamršena. Dođi za dan, dva, vidjet ću što mogu učiniti.”

        Čovjek proguta svoju muku, otiđe, i vrati se za dan, dva.

        “Znaš što,” dočeka ga kuhar. “Ovo je stvar za Kraljeva tajnika.”

        I pošalje ga kod Kraljeva tajnika. On je bio veličanstven, prastar, i šutljiv. 

        “Učinjena mi je nepravda,” bojažljivo će čovjek.

        Kraljev mu tajnik reče:

        “Uzimamo u obzir tvoju žalbu. Ali ne mogu ti reći kada ćemo stvar okončati.”

        Poslije izvjesnoga vremena, žalbeniku duga, sucu kratka, čovjek opet naiđe pred vrata dvorca.

        “Žalba je usvojena. Nepravda nije otklonjena. Morao bih vidjeti tajnika..”

        “Hm,” reče vratar, “tajnik je zauzet. Da vidim o čemu se radi.”

        “Nemojte!” jauknu čovjek, razboljen od sporoga jada. “Sve sam to već prošao! Nemojte iznova!”

        A onda, u nenadanu nastupu nadahnuća, čovjek klikne:.

        “Ne treba mi ni vratar, ni sobar, ni kuhar. Ma ne treba mi ni tajnik. Ne treba mi ni čuvar Kraljeva pečata. Ne, ni prvi Kraljev savjetnik. Kralj mi treba!”

        Netom je to izgovorio, nađe se pred Kraljem.

        “Zašto odmah nisi tražio Mene?” ljubazno će Kralj.

        Dvorac se tada pokaza da je od šarene magle načinjen. Pravda i nepravda također. Na čistini punoj sunca stajali su Kralj i čovjek, smiješeći se jedan u drugoga, kao stari prijatelji poslije duga rastanka.

 

 

        Zbilja, zašto gubiti vrijeme s ministrima, kad je Kralj tu?

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 3.