Probudile su je prve nježne zrake sunca.osjećala se kao preporođena,i uživala u predivnom početku dana..Pozdravila je sunce,koje joj je uzvratilo pozdrav..Obukla se, razmišljajući o svome susretu sa Voljenim u čarobnoj kristalnoj sferi..Iako je znala da Mateo nije njena zagubljena ljubav, osjećala je novu i čistu ljubav i prema njemu..Mogla ga je sada voljeti na nov način, jer je shvaćala da je i on jedan od njenih puteva koje je duša zacrtala na svome putovanju prema središtu ljubavi..Ali..Čežnja za njenim Antheom, bila je nešto sasvim drugo..Ali..Da li će ga uspjeti naći? Pitala se Zoa koračajući prema kući u kojoj su Mateo i ona boravili..Nije bila daleko od obale, i Zoa je poželjela da je ta mala kamena kućica njena..Kuća je odisala toplinom i mirom..Mateo je dočekao Zou zagrlivši je čvrsto..No, Zoa u tom zagrljaju ipak nije nalazila ispunjenje..Prihvaćala je Matea kao prijatelja, no sve druge emocije, čuvala je za svog Anthea, za kojega nije ni znala, hoće li ga sresti..

Mateo joj je strasno šapnuo koliko je želi u ovom trenutku, no Zoa je vješto izbjegla to vođenje ljubavi, pravdajući se razlozima koji nisu postojali..Nije joj u ovim trenucima uopće bilo do tijela..Sva je bila u razmišljanjima o duši i njenom duhovnom putovanju..

Poželjela je razgovarati sa Noemi,i nazvala je nakon doručka..Ushićena, pričala joj je o svom astralnom putovanju..Noemi je bila iznenađena, da je sve dobro prošlo, jer...Treba puno sigurnosti i iskustva, da se bez duhovnog vodiča uputiš na takav put..

Zoa je nastavila razgovor:" Noemi, tako mi je bilo lijepo, da ću ponoviti to i večeras..Želim saznati gdje je moj Antheo.."

Noemi je zašutila..Šutnja je bila duža, pa je Zoa nestrpljivo zapitala:"Noemi, jesi tu?"

Noemi joj je tiho odgovorila:"poslušaj,nemoj to činiti više bez mene..sačekaj da dođeš, da se vidimo, sve ću ti objasniti.."

No, Noemi je shvatila da je Zoa neće poslušati..Taj zanos, ta ljepota putovanja zna zavesti,kao droga..Ali treba postepeno to prakticirat..Zoa je bila kao dijete koje je otkrilo zemlju slatkiša..Bez nadzora..zna se što se događa..

Noemi se iskreno plašila novog Zoinog putovanja..Odlučila je u isto vrijeme i ona to učiniti i tako je pokušati pratiti..

Zoa nije mogla dočekati veče..Odjurila je u svoju uvalu,i posmatrajući zvjezdano nebo, tonula u beskraj svoje duše...

Sad je već bila sigurnija, i brzo se vinula u nebeska prostranstva,prateći zvijezde i planete koje su prolazile pored nje..Nije mislila na kristalnu sferu..Mislila je na Anthea..Čežnja ju je odvlačila, sve dalje i dalje, i shvatila je da ne ide prema svjetlu više..Oko nje je bio sve gušći i gušći mrak..Uplašila se..Odjednom se stvorila u dimenziji,koja je bila prepuna čudnovatih bića, koji je nisu prihvatili sa dobrodošlicom..Zapravo, i nisu imali oblik..Osjetila ih je, ali ih nije vidjela..Kao da ju je ogromna ruka stisla,želeći iz nje istisnuti svu energiju života..U biti, to su i bili odbačeni i izolirani gutači energije, vampiri duša, sabijeni svi u jedno mjesto..Ljudi bi to nazvali, mjesto odbačenih, gdje zlo egzistira samo za sebe, ali bez mogućnosti da drugima naudi..Zoa je bila u tamnici zla, i nije mogla izaći..A tamne duše, gladne svjetla, gutale su njenu dušu sve više..U mislima je dozivala Anthea, no, činilo se da je nitko više ne može čuti..I njene misli gutala je tama..A onda..Odjednom..Kao blještava munja,svjetlo je presjeklo tamu..Spodobe su se odvojile od Zoe, samo na tren..Ali dovoljno,da Noemi uhvati Zou za srebrnu vrpcu, i povuče je k sebi..Vidjela je Zoine užasnute oči, i čvrsto je zagrlila..Čula je u mislima Noemin nježni šapat:"Ne plaši se, Aurisa, voljena moja..rekao sam da te neću napustiti i da ću te naći.."

"Antheo????"-Zoa je shvatila sve...I nije više htjela razmišljati..Sada je samo željela da se vrati u tijelo...Tako je bila sigurna i sretna, ponovo sa Antheom..No..Kad je izašla iz područja mraka, bila je opet sama..