Dugo je Antheo plovio kroz tišinu, prolazeći pored sjajnih zvijezda, beskrajnom tamom svemira..I zaustavio se pred prekrasnom svjetlosnom kuglom koja se prelijevala u tisuću boja..Prošao je kroz nju i osjetio kako se puni  predivnom ljubavlju..Ta kugla, to svjetlo, bilo je Stvoriteljevo srce...Antheo ga nije vidio, ali nije bilo ni potrebno..Stvoritelj nije imao oblik..On je bio vječna ljubav, sve u svemu i sve kroz sve..Kugla je zablistala, kao i Antheova duša u njoj..Činilo se da se nova zvijezda rađa, kad je Vječni i bezvremeni zagrlio Anthea...Tisuću pitanja, prelijevalo se iz Antheove duše u Onoga koji je znao sve odgovore.                        

"Dušo, rođena od mene, iz otkucaja  Ljubavi moje, Antheo.." Vječni je nježno zapitao,,

"Želiš li ostati samnom ili ideš dalje, tražiti onu zbog koje si obukao smrtno tijelo?"

"Ti znaš, Voljeni sve.."rekao je Antheo,"i znaš da jedino s njom, ja mogu biti potpuni Ti.."

Bezvremeni je nastavio šaptati Antheu:

"Shvaćaš li da je svaki tvoj novi život jedan novi veo oko tvoje duše? Mogao bi na kraju toliko biti omotan velovima materije da na kraju ne budeš mogao vidjeti kroz njih i prepoznati svoj sveti put ljubavi i duše?"

"Zato sam birao teži put.."rekao je Antheo,"manje života za odživjeti..ali teža iskušenja..Vjerujem u ljubav..Vjerujem u tebe, voljeni, da me nećeš ostaviti.."

"Svaka tvoja bol i neispunjena želja, svaka tvoja samonametnuta krivnja, vratit će te nazad.." strpljivo je objašnjavao Voljeni, svome Antheu..

"Ne plašim se.."Antheo je nastavio.."moja ljubav prema tebi pobijedit će sve..samo budi uz mene.."

"Uz tebe, srce moga srca, bit ću uvijek.."nastavio je  Vječni.."Samo te molim..uvijek podsjeti sve druge duše da ih neizmerno volim, i da sam ja uvijek vječna i sveopraštajuća ljubav..Sve što ih odvaja od mene..to je osjećaj nametnute krivnje za ono što ja uvijek zaboravljam i opraštam..Neka budu samo vječna nada u radost i ljubav..te duše na Zemlji.."

Stvoritelj je čvrsto zagrlio svoga Anthea i pustio da Antheo zaspe u Njegovom krilu..Snom zaborava koji će Anthea odvesti u novi život..

Kad je Antheo otvorio oči, vrlo čudno se osjećao..Bio je u toplom tamnom moru, gdje su se tu i tamo nazirali tračci svjetla..Disao je slobodno, a uronjen u more do kraja..

A opet..dodirivao je oko sebe meke stijenke nečeg nježnog i čudnovato skliskog..Zažmirio je, i dodirnuo  kraj sebe nešto maleno i sićušno, što je bilo mekano kao i on..

Bljesak spoznaje preplavio je njegovu dušu..

Shvatio je da je ta nježna zipka koja ga ljuljuška majčino more u kojem ga nosi i ljuljuška..Shvatio je da se sprema ostaviti ga na obali novog života..Bilo mu je lijepo, i toplo,i pomalo je osjećao strah od svega što ga čeka..

To drugo biće uz njega..Nije bio sam..To ga je tješilo..Dodirnuo je nožnim prstićem usne tog malenog bića uz sebe..U mislima je začuo misli prijatelja uz  sebe"..Sestrice, to sam ja, tvoj brat, Nandi..sjećaš li se?"

Zadnji tračci sjećanja dolazili su Antheu u dušu..

"Ali Nandi, zašto si opet ovdje?", upitao je Antheo,"tvoj put je završen.."

"Moj put će završiti kad i tvoj..",Nandi je odgovorio,"i dok ti ne budeš sretan neću biti ni ja.."I...Antheo..sada si u ženskom tijelu, i budi hrabar..Budi samo to što jesi u duši..Moj ljubljeni zvjezdani brat koji će sa svojom voljenom jednom putovati u neraskidivi zagrljaj svjetlosti.."

Antheo i Nandi su zaspali snom zaborava..jer..Novi život ih je čekao širom raširenih ruku..

Radža Mahayana bio je uznemiren, kao malo dijete..U ovim trenucima iščekivanja,zaboravio je na svoj položaj i dostojanstvo..Jedva se uzdržavao da ne uleti u sobu prije nego čuje plač svoga željenog nasljednika..Njegova voljena Ramana donosila je novu dušu na ovaj svijet..To ga je ispunjavalo posebnim ponosom i strahopoštovanjem..

Kad je začuo plač, uletio je u sobu, ne pitajući ništa..No zaustavio se,i okrenuo kad je vidio da Ramana još rađa..

"Poštovani.."obratila mu se žena koja je prala i uređivala Ramanu,

"Predivan dječak i još ljepša djevojčica.."

Kad ih je Mahayana pogledao, nasmiješio se, i i nestalo je sve njegove strogoće i ozbiljnosti..Sada je bio samo najsretniji i najponosniji otac na svijetu..

Tiho je rekao.."Moj RAJ i moja RAJNANA,..tako će se zvati ova dva najljepša bića koje sam vidio.Ljubav rođena iz ljubavi..

Neka ih Vječni  čuva i vodi..Ja sam samo tu da ih pratim do vječnosti i budem im sve na tom putu na ovom tlu zemaljskom..