Jasper je mislio da sanja..U zagrljaju je držao onu koju je toliko željno čekao..Njegova sjećanja pretapala su se u jednu i jedinu želju..Da konačno tome traženju bude kraj..Dodirivao je njeno prelijepo lice, kosu,ljubio njene sklipljene vjeđe,osjećao sebei vraćanje svakog dodira sebi..Mislio je da umire i da se pretapa u dušu svoje duše..Izabella je drhtala u njegovom naručju, kao prut..Od siline ljubavi, ali i od straha..Da ih Rowland ne zatekne...Nije mogla zamisliti što bi od njih učinio da ih zatekne zajedno..

Ljubav je nezaustavljivo tražila ljubav..Ni jedni okovi je u tom ispunjenju nisu mogli zaustaviti..

Razdvojili su se na tren..i gledali se dugo, držeći se za ruke..Prva je progovorila Izabella:

"Voljeni, voljeni moj..znaš li što činimo?", upitala je ovaj puta očiju prepunih tuge..

"Činimo ono što nebo od nas traži..Pronašli smo jedno drugo..Ljubav je jača od svih normi i okova, voljena moja..Ljubav je jača i od smrti, jer nam je darovana od Onoga koji jedini zna da prava ljubav nema granica ni okova, ni normi..Ljubav,koja je smo čista i iskrena ljubav, ne može biti lažna i kriva..",-odgovorio je Jasper gotovo vičući od uzbuđenja..

"Ali..Jasper,..ljubavi moja,"-Izabella je nastavila.., Moraš shvatiti da se ne možemo voljeti..Ja sam udana i to bi bio grijeh,strašni grijeh i u očima ljudi, i u očima Boga.."

"Što je grijeh?", nastavio je malo tiše Jasper, "grijeh je Boga smatrati sucem, kad se o čistoj ljubavi radi..Da li On može osuđivati ljubav, toliko željenu i očekivanu ljubav među nama..Grijeh je ići protiv sebe..Zar nije veći grijeh živjeti sa nekim koga ne voliš i nikad nećeš moći zavoljeti? Zar to Bog želi id nas? To sa ljubavlju nema veze..voljena moja Izabella.."

"A zapovjedi?koje je On dao?"-nastavila je Izabella..

"Voljena moja...zapovjedi su samo smjernice,a ljubav je najveća zapovjed..Kako možeš griješiti, kako činiti zlo, ako ljubiš druge? Kroz ljubav se sve zapovijedi prelamaju u jednu..Kad voliš,tvoja duša sama zna što je loše a što dobro..Jer, ljubav je u nas usađena od Onoga koji nas je ljubio više od nas samih..Onaj koji nam je darovao ljubav,vjerovao je da će nam ona biti dovoljna da idemo pravim putem u ovom svijetu..No, mnogi su se udaljili od svog izvora, i morale su se načiniti zapovijedi, da se udaljene duše vrate svome izvoru..Ali za one, koji su sačuvali čisto srce i osjećaju duh Voljenoga u sebi,zakoni ne trebaju.."

Izabella je ušutjela..Pomislila je kako bi Jaspera inkvizicija zasigurno spalila kad bi čula njegove riječi..A bile su tako čudesno istinite..

Odjednom je začula Rowlandov zov..Ukočila se,i tiho prošaptala Rowlandu:"Sakrij se voljeni, kralj dolazi..Naći ćemo se za dva dana, u mojoj kuli..Bit će prijem u dvorcu,Rowlandu dolaze prijatelji iz druge pokrajine..On ionako ne voli da sam previše sa ljudima..Dok on bude sa uzvanicima..Ti dođi, voljeni..čekat ću te.."

Jasper se tiho povukao u dubinu vrta, dok je Rowland došao po Izabellu..Zajedno su šutke otišli u odaje dvorca, dok je Jasper, uzdrhtalog srca žurio kući..Gilbert je vidio njegovo zajapureno lice i mokru odjeću..Smijeh mu se sledio u grlu, kad mu je Jasper ispričao da je sreo Izabellu.. Znao je da je to hod po žici iznad ponora..Pokušao je savjetovati svoga malenoga brata, da ni ne pokuša ništa više, jer, sazna li Kralj...Ne...Gilbert o tome nije mogao ni htio razmišljati..A u dubini duše je znao da su se te dvije predivne duše konačno našle i da ih ništa više neće zaustaviti u njihovoj ljubavi..U sebi ih je tiho blagoslivljao, jer..osjećao je ljepotu budućeg spajanja te dvije duše..

Jasper je jedva dočekao da prođu ta dva dana..Kad je Rowland dočekao uzvanike,svesrdno ih je zabavljao, ali nitko nije primjetio koliko je u biti odsutan..

Kad se povukao, Rowland je bio u žiži najvećeg slavlja. Tiho,pazeći da ga nitko ne vidi, Jasper je žurio svojoj voljenoj..Činilo se da nema kraj stepenicama koje su vodile do njenih vrata..

Kad je ušao u sobu, zatekao ju je kako sjedi na krevetu ispod baldahina..Imala je predivnu crnu haljinu od baršuna,prošaranu zlatnim nitima..Na kosi je imala tanku zlatnu mrežicu prepunu bisera.. Stao je zadivljen tom ljepotom tijela i duše u isto vrijeme..A onda joj prišao..Skinuo joj je mrežicu istkanu biserima i pustio da joj kosa slobodno pada niz leđa...Otkapačao je njenu haljinu,tako nježno i strpljivo,da je mislila da neće moći dočekati kraj toga strpljivog skidanja..U isto vrijeme, njene ruke su odvezivale zlatne vezice na njegovom odijelu i dodirnule njegova prsa, osjetivši otkucaje njegovog uzbuđenog srca..Kada su im se tijela sastavila,nisu više postojali u svome vremenu niti bili u svojim tijelima...Bili su konačno zauvijek jedno i jedino..U nekom svijetu u koji nitko nije mogao doći osim njih..Predivna vatrena spirala strasti nosila ih je sve dalje i dalje..preko svih granica života i smrti..Umirali su i oživljavali ponovo i ponovo..

Za to vrijeme, Rowland, kao da je nešto osjetio,i dok su se uzvanici zabavljali, tiho se penjao do Izabelline sobe...

Za to vrijeme,Izabella je, slupčana u Jasperovom naručju, plakala..Čista i nataložena tuga, odlazila je zauvijek iz njenog srca..Suze radosnice,ispraćale su suze tuge...