Indija se kupala u predivnom večernjem rumenilu,dok se kroz izmaglicu koja se spuštala na planinske vrhunce, čula pjesma i radosni uzvici..Radža Mahayana je priredio svetkovinu u čast rođenja svoje djece,u znak zahvalnosti boginji plodnosti i Boginji života. Želio je sa svima podijeliti radost svojih trenutaka.Naredio je da se i onim najprezrenijima, šudrama, odnese dio sa gozbe..Naravno, daleko od palače..

Pokušavao je biti pravedan, i koristio je ovakve trenutke da u ljudima izazove bar  mrvu samilosti prema prezrenima od najprezrenijih. Ali morao je pronaći mjeru i ne izazivati sukobe..Bio je beskrajno mudar i osjećao kako kuca srce njegovih podanika.. Bio je voljen vladar i to je ljude uvijek vodilo na najbolji put.

Vrijeme je prolazilo..Raj i Rajnana su bezbrižno provodili svoje djetinjstvo, prepuno radosti. Raj se znao hvaliti da je Rajnanin veliki brat, iako je bio stariji samo petnaest minuta.. Raj je bio ozbiljan za to malo godina što je imao..Imao je u sebi dubok osjećaj za odgovornost i suosjećao je sa svima..

Bio je beskrajno strpljiv ali i tih i povučen..

Rajnana je bila ratobornija i puno otvorenija..Imala je pomalo divlju ćud, ali veliko i nježno srce..

Raj i Rajnana voljeli su obilaziti neistražene predjele džungle, gdje je Rajnana znala svaku stazu  i svaki kutić.. Dok je ona uživala u istraživanju, Raj se brinuo za praktične stvari: proučavao je ljekovite biljke, i sakupljao jestive bobice, kojima se Rajnana najviše voljela sladiti..

Raj je znao držati stražu kad bi Rajnana otišla u naselje onih najprezrenijih..Nije se bojala..Naprotiv..U dubini duše osjećala je da su oni zapravo najslobodnija bića koje je poznavala..Voljelase satima igrati s njihovom djecom.u prašini, sa kamenčićima, obilazila ćupove sa zmijama i gledala kako djeca uče svladavati svoj strah od njih..

Nitko osim Raja nije znao gdje to ona odlazi..I nitko nije ni pitao..Znali su da Raj bdije nad njom, i da je uz njega sigurna..

Raj je volio otisnuti se sa Rajnanom u čamcu na rijeku..I on je uživao u prirodi kao ona..Znao bi uloviti ribu rukama u plićaku, pa bi za sestricu napravio slastan ručak pekući ribu nabodenu na štap..

I uvijek bi ih zatekao sumrak u tim lutanjima..Znali su izmišljati razloge zašto kasne i mjesta gdje su bili..

No..bezbrižno vrijeme djetinjstva se bližilo kraju..

Radža Mahayana je razmišljao da sina pošalje  na školovanje, a Rajnani nađe dostojnog mladića..

Rajnana o udaji nije ni pomišljala..Radža je znao da je ne može prisiliti ni na što, i zato je njoj ostavio vrijeme i izbor..No ona je željela nešto posebno, željela je da onaj kome će pokloniti svoje srce bude zaista duša njen duše..Znala je da će ga prepoznati kad se njen pogled sretne sa njegovim, no te oči još nije vidjela..Svojim divljim karakterom odbijala je sve prosce..

U sebi nikad ni od čega nije imala strah, osim od jedne stvari, o kojoj nije pričala ni svome bratu..Nadala se da neće doći u situaciju da Raj otkrije taj njen strah..Više ne bi bila ina hrabra, neustrašiva sestrica..

Bila je prelijepa, i uživala ponekad u svojoj ljepoti, ali to je nije činilo taštom..Jednostavno, ljepota je bila njen ideal života: lijepo lice, lijepa duša, ljepota prirode... Sve što bi bilo suprotno od te ljepote u njoj bi izazivalo nelagodu, ponekad i strah..

Raj je bio nježan i povučen,ali snažan iznutra.Pomirio se sa idejom o školovanju, ali je sam izabrao medicinu..Odlučio je spojiti  modernu medicinu i tradiciju, i tako ljudima pomoći još više..Posebno kasti nedodirljivih za koje je kucalo najviše njegovo srce..

Rastanak je bio težak,i Rajnana se nije dugo odvajala od svoga brat dok ga je držala u zagrljaju..

"Sestrice, pa ne idem zauvijek..Dolazit ću povremeno..Brzo će to proći..A ti, divljakušo moja, budi hrabra, i pronađi svoga ljubljenog.." Raj joj je obrisao suze i pomilovao je po gustoj crnoj kosi koja se presijavala plavim odsjajima...