Jutro je Gilberta zateklo za svojim radnim stolom..Prepisivao je nazive sastojaka za novi lijek kojeg je morao napraviti..Dok se sunce lagano pojavljivalo na njegovom prozoru,razmišljao je grozničavo, gdje i ako da još nabavi dragocjeni sastojak, biljku, koju ni kod jednog prodavača nije mogao naći..Znao je i sam sve o biljkama, ali ovu,nikako, ni u jednom dijelu šume koje su okruživale dvorac i mjesto u kojem je živio..Kralj je nestrpljivo čekao da se Gilbert pojavi na dvoru i donese lijek za njegovu bolesnu ženu..Bila je tako mlada i krhka..Toliko je volio tu njenu čistu dušu djeteta u njoj..Bio je puno stariji od nje, ali uživao je da je čuva kao svoj najdragocjeniji dio sebe..Nije mogao zamisliti da je izgubi..Bila bi to treća žena s kojom bi počinjao život pun nade..Želio je nasljednika..A ni sa jednom nije imao sreće..Obje su umrle ne dočekavši porod..No, sad se ne smije desiti da svoju Izabellu izgubi... Imao je Gilberta, prijatelja i liječnika koji će spasiti njegovu ženu..                     

Gilbert se kao mladić pojavio u pokrajini kralja Rowlanda i nitko nije znao odakle je došao. Odmah je osvojio srca ljudi,jer je s najvećom ljubavlju liječio svakoga, ne tražeći ništa zauzvrat..Bio je sretan kad bi ljudi bili sretni..To mu je bilo dovoljno..Glas o njegovoj vještini brzo je došao do kralja,i čim su se upoznali, kralj je znao da će u njemu imati velikog prijatelja i podršku..No, Gilbert se nije želio vezati ni uz koga..Bio je usamljenik u duši,i posvetio se poslu, koji ga je ispunjavao. Rano je ostao bez roditelja, i dugo je lutao i živio sam, dok ga ser Francis,plemić plemeniitoga srca, nije uzeo k sebi..vidio je da je Gilbert posebna duša, i znao je da će školovanje od njega učiniti velikoga čovjeka.

Kad je Gilbert završio školovanje,nije zatekao više živog poočima..Tada je odlučio krenuti dalje..Volio je ljude i želio im je liječenjem pomagati..Krenuo je hrabro u život, odlučivši da slijedi korake svoje duše..

Gilbert je obukao svoj kratki zeleni kaputić od baršuna, protkan zlatnim nitima..Bilo je prohladno i navukao je kapu, prije nego je krenuo van..Pogledao se letimično u zrcalo i prstima prošao kroz gustu crnu bradu prošaranu sijedim vlasima..Dobro je izgledao za svoje godine i mnoge žene su potajno patile za njim, no,nisu ga zanimale..Činilo se kao da je svoju ljubav spremio u neki skriveni pretinac duše i čekao vrijeme kad će taj pretinac otvoriti..Imao je ponekad osjećaj da je svoju ljubav ostavio negdje gore, u nebesima, a ovdje došao iz sasvim drugog razloga..

Gilbert je prolazio blatnom ulicom, udišući miris konjskog izmeta i urina..Nikako se na to nije mogao potpuno naučiti,ali znao je praviti mirišljave vodice kojima se mazao da ne osjeti te mirise..Volio je svježinu, čistoću, i miris cvijeća kad bi odlazio u šetnje, i  otkrivao predivne livade prepune iskonske ljepote..Rođen u ovo vrijeme, osjećao se kao da nije odavdje..Sve te prirodne stvari koje je sretao među ljudima, nisu mu nikako mogle "sjesti" u narav..Bio je izvan svog toka i vremena, iako čvrsto na zemlji..

Gilbert je pred sobom odjednom vidio razjarenu gomilu ljudi, koji su vikali okupljeni oko nečega..

"Što se događa?"-upitao je..

Pokušao je smiriti gnjevne ljude..

"Lopov, obična mala beštija, kojoj ćemo odrezati obje ruke, da više ne pomisli na krađu..",gnjevni seljak je urlao, držeći tamnoputog dječarca za vrat..

"Pustite ga meni.,"-rekao je Gilbert,"platit ću štetu a njega uzeti k sebi.."

Da je netko drugi to tražio, ljudi ne bi pristali, no Gilberta su poznavali i poštovali..Znali su da je kraljev prijatelj..Pustili su dječaka, koji je drhtao od straha..

Gilbert se duboko zagledao u dječakovo lice..Dječak nije imao više od 16 godina, ali je imao unatoč svome neurednom izgledu, nešto profinjeno i nježno u sebi..Nešto tako toplo i blisko..

"Kao da sam pronašao svoga izgubljenog malenog brata..",pomislio je Gilbert..Nije ni bio svjestan da ga je zaista pronašao..Nandi je davno obećao da svoga brata neće ostaviti..

Gilbert je odveo dječaka kući i naredio sluškinji da ga opere i nahrani..Gilbert je bio zatečen kad je vidio dječaka urednog i čistog pored njega..Taj dječak, zapravo, kao da uoće nije bio dječak..Zračio je nekom čudnovatom mudrošću, a sjaj u njegovim očima, natjerao je Gilberta da ga zagrli.. Činilo se da je taj zagrljaj ponovo otopio tvrđave oko Gilbertovog srca..Odlučio je da svoga pronađenog brata nikad više ne napusti..

"Kako ti je ime?" Pitao je Gilbert dječaka..

"Jasper, Jasper Danby, se zovem,-" Jasper je ljupko odgovorio Gilbertu..Dugo su pričali i Jasper je Gilbertu rekao da je odrastao sa ciganima čergarima, koji su ga ukrali dok je bio dijete..Lutajući s njima, naučio je sve, praviti lijekove najviše..Trave su ga zanimale,ali ciganima nitko nije vjerovao, pa od toga nije mogao živjeti..Kad je čuo za Gilbertovu muku oko ljekovite biljčice, odmah ga je odveo na daleko i skrovito mjesto u šumi, za koje ni Gilbert nije znao..

"Evo.."-Jasper je zadovoljno pokazao maleni bokor žutih cvjetića sa malenim smeđim točkicama.."Kažu da žuta boja u cvijetu odaje sumpor, a on je dragocjen sastojak u pripravcima.."

Ponovo se Gilbert začudio dječakovoj mudrosti..