...Kad se Nandi vratio u šator, dugo je gledao uspavanog Anthea..Ganut ljubavlju Stvoriteljevom, koji mu je poslao zvjezdanog brata da ne bude sam..A onda tiho otišao u drugi šator i pogledao u malenu korpu napravljenu od palminog lišća..U njoj je spavalo najnježnije i najljepše biće koje je poznavao: Amrita..njegova mala princeza,slatka kao božanski nektar, plod ljubavi, koja je bila čista,kao nebesko prostranstvo iznad njega..Nandi je pronašao dušu svoje duše,ali nisu opet sjedinjeni zajedno, mogli napustiti tlo zemaljsko..Njegova ljubav, rodivši mu malu Amritu, umrla je, rađajući mu dio neba..Iako beskrajno tužan,Nandi je bio sretan.Pronašao je žuđeni dio sebe, i znao je,da će ga čekati kad se otkine od ljuske tijela..    

  Zagledan u malo biće ispred sebe, nije ni čuo da je Antheo ustao i da je iza njega..Kao i on, posmatrao je malu Amritu zadivljen njenom ljupkošću.. Nandi je nježno izvadio Amritu iz korpice, želeći da je privije uz sebe..No, Amrita je,probuđena iz najslađeg sna,ljutito zaplakala..Koliko god Nandi pokušavao umiriti njen plač,ona je bivala sve glasnija..A onda je vidio Anthea i njegove ispružene ruke.. "Daj je meni,"Antheo je tiho rekao, i prihvatio Amritu. Njegove zvijezde u očima, pomilovale su iskrice svjetla u Amritinim tamnim očima..Zagrlio ju je čvrsto i nježno,i počeo pjevušiti najljepšu zvjezdanu uspavanku,u kojoj je pjevao o svojoj čežnji za voljenom,o svom letu kroz galaksije,o zagrljaju nad zagrljajima u kojem je bio jedno sa svojom Aurisom..Pjevušio je bez ijedne riječi..Melodiji Ljubavi nisu potrebne riječi..Arita je osjetila ljepotu i mir kojim je Antheo zračio..I sklopila je oči uspavana poljupcem u čelo,poljupcem kojim je Atheova duša dodirnula Amritino srce..              

Antheo je odlučio Nandija naučiti kako da olakša život sebi i ljudima oko sebe.Znao je da neke stvari Nandi neće razumjeti, iako je bio njegov zvjezdani brat.Ovoji oko duše su učinili svoje..Nandiju bi dugo trebalo da shvati neke tajne koje je Antheo znao..Jer, Nandi je izabrao lakši put, i uspio naći svoju zagubljenu dušu..Nije bilo potrebno da nastavlja dalje..

Vrijeme je prolazilo..Nandi i Antheo, u pustinji su načinili mao prelijepo mjesto.Svi su živjeli u kućicama u obliku kugle..Bijele,prozirne..ali savršene u svom skladu..Nandi je znao energiju pretvarati u materiju..i svaka kugla imala je sve što je potrebno..Posebno ljepotu i dah planete sa koje je Antheo došao..Ljudi su živjeli u savršenom skladu, jer Antheo ih je neumorno punio saznanjem o smislu ljubavi.. Posebno je stvorio Kuglu, koja se presijavala u svim bojama spektra..Kuglu za ulazak u sferu gdje je stvoritelj disao..

I kad bi bilo najsjajnije sunce vani, u kugli bi se vidjelo predivno zvjezdano nebo..I svjetlosni most kojim se moglo doći u naručje Stvoritelja i pričati sa njim o svemu što je dušu zanimalo..Ali, ljude je trebalo naučiti da se ne plaše ući u tu dimenziju, koja je bila topla i nježna, kao maternica i dijete u njoj..San u snu..  Antheo je ljude naučio kako da se brane bez oružja, kad bi prijetila opasnost..Jednostavno,  kad bi se neprijateljske horde približavale..svi bi se zatvorili u svoje sfere..Podigli bi pješčanu oluju i prekrili sve..Kao da nikog nema..I zbunjeni neprijatelj bi prošao dalje..Kad bi sve prošlo, pijesak bi se povukao i sve bi zablistalo u punom sjaju..Ljudi su voljeli Anthea i u znak odanosti,posebnom bojom plavkaste nijanse, bojali svoja lica..To ih je podsjećalo na njihovo zvjezdano porijeklo, koje su sve više osjećali u sebi...