Kad se Mateo vratio iz šetnje,Zoa je otišla u grad,naći se sa Noemi.Kad su se našle pred knjižnicom,zagrlile su se čvrsto, kao da se nisu dugo,dugo vidjele..A onda gledale zanimljive naslove knjiga, i uživale raspravljajući o temama koje su im bile zajedničke.Kad su sjele na terasu obližnjeg kafića,Noemi je Zoi pričala o svojim astralnim putovanjima, koje je često obavljala..Zoa se toga plašila..Jednom je bez neke posebne namjere, u polusnu izašla iz svoga tijela, ali taj ju je doživljaj više uznemirio neko smirio..No, Noemi ju je smirila, pričajući joj o svojim prekrasnim doživljajima i izletima izvan tijela..

"Zoa, draga moja,-" Noemi je objašnjavala Zoi,"Kako bih ja spoznala mnoge stvari, i dobila odgovore na moja pitanja,imala snage dočekati naš susret,da nisam bila stalno u kontaktu sa našim Stvoriteljem, koji me je uvijek raširenih ruku čekao u kristalnoj sferi?"

Činilo se da Zoa ne može shvatiti pola stvari koje joj je Noemi pokušavala objasniti..Kakva kristalna sfera? Kakvi susreti sa Ljubljenim u drugoj dimenziji? On je svuda, ne mora se s njim posebno susretati..

Noemi je primjetila njenu zbunjenost..Nježno ju je uhvatila za obje ruke i pogledavši je u oči, još nježnije joj rekla:"Zoa, draga moja, svega ćeš se sjetiti, kad dođe vrijeme za to..A kad se sjetiš, nebo će nam se otvoriti zauvijek..A do tada..nebo može čekati.."

Zoa je zadrhtala od snage Noeminih riječi, izvukla ruke iz Noeminih, i spustila pogled..Uplašila se siline vlastitih emocija u sebi..Takve emocije, priznala je sama sebi, još nije osjetila..No, emocije mogu odvući od suštine..Tako je Zoa razmišljala..

Noemi se nasmiješila ponovo pogledavši Zou:" Još u sebi moraš spoznati neke stvari, i raskinuti slojeve zaborava oko sebe..Ja ću te čekati..I koračati uz tebe, prema svjetlu sjećanja koje te čeka..Samo mi vjeruj..Uvijek ću biti uz tebe.."

Bio je sumrak, kad su se razišle, prepune dojmova..Zoa je u knjižnici posudila nekoliko knjiga o astralnoj projekciji,odlučivši da ipak zaapočne svoja astralna putovanja, no ništa nije željela bez da razgovara prvo sa svojom Noemi..

"SVOJOM?".sama sebe je Zoa uhvatila u vlastitom preispitivanju..Sve joj se tako činilo čudno, sve se događalo iznenađujuće brzo..To poznanstvo, ta želja za neodvajanjem od Noemi..U trenutku je Zoa shvatila da ne bi mogla više zamisliti svoje postojanje, da Noemi ne postoji..Činilo joj se da je cijeli život tražila takvu dušu..

"A kako da je zadržim uz sebe, a da to ona ne osjeća kao vezanost?"-Zoa je razmišljala u sebi,prepuna pitanja..Shvatila je da će joj odlazak na more pomoći da se malo sabere i  poveže svoje misli i osjećaje u cjelinu..