U parku nije bilo nikog.Zoa je uživala u punom mjesecu, koji je rasuo sjaj po površini malenog umjetnog jezera..Pustila je Enolu sa uzice, i prepustila se mislima..Sklopila je oči i pustila da je slatke slike još slađih sjećanja preplavljuju..Na davno proživljeno vrijeme, koje je prošla..Enola je odjednom zarežala, i Zoa se trgla..Shvatila je da ipak nije sama..Potrčala je za Enolom, koja je lajući krenula prema grmlju u daljini..Vidjela je u mraku siluetu, i plašila se da enola neće napasti, jer, bio je opasan kad su napoznati ljudi u pitanju..No, enola je počeo radosno mahati repom i zadovoljno "mrmljati"..

Zoa je bila iznenađena..Enola nije tek tako lako prilazio neznancima..Kad je došla na svjetlo,vidjela je da pred njom stoji Noemi..Enola je uživao  u njenom češkanju i maženju,i Zoa se nasmijala..

"Pa ti zaista  znaš sa životinjama..-" veselo je komentirala Noemin pristup Enoli..

Sjele su na klupu i nastavile razgovor..Činilo se kao da su eoni čekali ovaj susret..Noemi je pričala Zoi o svom životu,o potrazi za svojom izgubljenom polovicom,koja ju je dovela do stanja da ostane sama,ne mogavši se vezati ni uz koga..Život je posvetila poslu, karijeri, duhovnosti, i u tom je nalazila privremeno zadovoljstvo..Bila je psihijatrica, i zaista je voljela svoj posao..Tajne ljudske duše, uvijek su joj predstavljale široko polje za istraživanje..Noemi je Zoi pričala o korištenju hipnoze i tehnici regresije, vraćanja u prošle živote,kojima je mnoge ljude oslobađala nataloženih strahova kojima nisu znali uzrok i kojih se nisu mogli osloboditi..

Zoa je bila očarana dubinom i ljepotom Noemine duše..Noemi je bila samo par godina mlađa od nje, ali  se Zoi činilo, kao da njena duša starošću nadživljava sve stvoreno na zemlji..Noemi je odjednom zašutjela..

Pogledala je Zou ponovo u oči, uhvatila je za ruke i rekla joj tiho:"Konačno sam došla do kraja svoga puta..Znam da sam pronašla ono za čim sam tragala.."

Zoa se osjećala vrlo čudno, jer osjećaji u njoj su bili identični sa Noeminim..Skrenula je pogled, zbunjena bljeskom otkrivene spoznaje..

Zašutile su obje, i polako krenule prema tramvajskoj stanici..Željele su svaka za sebe u tišini složiti misli koje su im nadolazile..Zagrlile su se i dogovorile sutrašnji susret pred knjižnicom..

Jutro je Zoa pozdravila svojim uobičajenim jutarnjim pozdravom,i svojim asanama u kojima je uživala..Puna elana, okrenula se svojim jutarnjim obavezama..U sebi je osjećala toliko energije i ljubavi, da bi svijet mogla okrenuti naglavačke, kad bi se to od nje tražilo..Mateo je otišao u jutarnju šetnju sa Enolom, dok je Zoa Anji i Lei kuhala prvu jutarnju kavu..Čak je  i zaboravila uzeti cigaretu..Zapravo, nije uopće željela zapaliti..

"Što se to događa?-"pitala se? "Zar samo jedan jedini susret može toliko izmijeniti moj život?Bila sam gotovo mrtva iznutra, a sada..Kao da sam ponovo rođena..?

Pitanja su se redala u Zoinoj glavi..Kad se Mateo vratio, čak i on je primjetio Zoin sjaj u očima i radost kojom je zračila..Pričala mu je o sinoćnjem susretu, no vrlo malo od te priče ušlo je u njega..Nije ga to previše zanimalo..Shvatio je to kao trenutni Zoin ushit koji će brzo proći..Mateo nikad Zou nije previše ispitivao..Znao je koliko je njen svijet uzak,i da je on jedan od rijetkih koji ima pristup u njega..I s tim je bio zadovoljan..Ni njega Zoa nije ispitivala previše..Znala je za njegove povremene avanture, no znala je i to, da je previše vezan uz obitelj, svoj vlastiti osjećaj komocije i slobode, da bi se svega toga odrekao i počinjao ponovo..Mateo je došao do točke, da su mu dosadili i ti izleti izvan braka..Par puta je sam sebi pokušavao dokazati jakost svoga muškog ega, i u tom je uspio..No shvatio je da u životu ipak postoje vrijednije stvari, koje je ipak želio sačuvati..a to je sigurnost obiteljskog gnijezda..

Zoa i Mateo bili su na godišnjem odmoru, i razmišljali o svojoj konačnoj destinaciji, gdje bi voljeli otići..Zoa je obožavala more..Sanjala je o tome da živi u malenoj kućici na morskoj obali..Svaki susret s morem koristila bi za meditiranje..Zagrljaj plavoga sa plavim..neba sa plavetnom dubinom..Plava boja je punila njenu dušu neopisivim mirom i beskrajnom čežnjom...