Zoa je s uživanjem slušala predavanje.Na tren, ponesena glazbom sitara je bila prenešena u neko drugo vrijeme..Plovila je u čamcu, nošena blagom strujom u sumrak, koji se spuštao na rijeku..

"Tako su slatka ta sjećanja.."-pomislila je Zoa.."Odakle mi se samo stvaraju?"

Zou je tako obuzela nostalgija, da se činilo, kao da će zaplakati..Pogledala je veliku sliku Krišne na zidu, okruženog cvijećem..Taj njegov plavkasti ten..Budio je u Zoi osjećaje koje nije mogla razumjeti..Fragmenti sjećanja iz prošlih života, miješali su se sa fragmentima sadašnjosti..Glazba je završila, i počela je mala pauza..Zoa se uputila prema učitelju, koji je za stolom strpljivo davao odgovore znatiželjnim dušama...

Narančasta boja učiteljeve haljine,opet je u Zoi izazvala val sjećanja..Davno vrijeme..Maleni hram na brežuljku, okružen planinama..

Zoa se trgla, kad joj se učitelj ljubazno obratio..Blistao je mirom i zadovoljstvom..Pitala ga je pomalo provokativno,da li zna sve njegove prošle živote..On je odgovorio savršeno mirno:"Zar je bitno što sam bio? Bitno je da znam gdje idem..A ja idem u konačni zagrljaj mome Voljenom.."

Zoa je, zadovoljna odgovorom, krenula prema stoliću na kojem su bili indijski kolačići..Tako sitni, neobični i slatki..Čak je i okus kolačića u njenim ustima budio sjećanja.. Zamišljena, s rokovnikom u ruci, Zoa je požurila na svoje mjesto..Nije ni vidjela da je ispred nje žena koja je žurila kao i ona..Sudar je bio neizbježan..Susrela se ponovo sa onim plavim, dubokim očima, prepunim sjaja..

"Oprostite.."-žena joj se ljubazno izvinila..

Zoa ju je tek sad mogla pomno posmatrati..Imala je plavu kratku kosu..Crte lica su bile blage i opuštene..Bila je malo, možda par godina mlađa od Zoe, ali se Zoi činilo da ima dušu stariju od ičega stvorenog na zemlji..

"Sve je u redu," Zoa je uzvratila smješkom i pružila ruku toj,čini se tako poznatoj duši..

"Ja sam Zoa.."-kratko se predstavila.."A ja Noemi.." Noemi je stegnula Zoi ruku..I Zoa je osjetila čudesan val energije koji je prošao ponovo kroz njenu dušu.. Vratile su se, svaka na svoje mjesto, jer je predavanje počelo..No, Zoa nije imala mira..U glavi joj se redalo pitanje za pitanjem:

"Ma što se to događa?Zašto osjećam takvu bliskost a prvi put je vidim u životu?Kakve su to zakulisne igre sudbine?Cijeli život tražiti srodnu dušu..A ona se nasmiješi iz Noeminih očiju?"

Zoa je, prepuna pitanja na koje nije imala odgovor, krenula kući..Kad se vratila, svi su spavali, osim njenog vjernog crnog labradora,Enole..Radosno ju je pozdravio mahanjem repom i jednom velikom psećom pusom u obraz..Ponekad joj se činilo da je Enola razumije više nego bilo koje ljudsko biće..Vjerovatno je  i bilo tako, no Zoa se s tim nije zadovoljavala..Tražila je razumijevanje u teškim situacijama, no Mateo, koji joj je bio najbliži, znao je tada biti miljama duhovno udaljen od nje..

Zoa je ugasila televizor i pokrila Matea koji je spavao dubokim snom..Povukla se u spavaću sobu, s namjerom da čita, no, previše slika i utisaka je prolazilo kroz njenu glavu..Odlučila je s Enolom prošetati po obližnjem parku..Enola je prošao obuku i bio njen vjerni pratitelj u noćnim šetnjama..Nije bio agresivan, no jednom je Zou obranio u situaciji kad je bila napadnuta..Imala je potpuno povjerenje u njega..