Zou je probudio mjesečev sjaj,koji je ispunio sobu i preplavio njeno tijelo i lice onoga,koji je pored nje spokojno spavao..Mateo se smješkao u snu,i instinktivno zagrlio Zou,privivši je uz sebe..Prošla noć, prepuna nježnosti,Zou je opet ostavila praznom..Izvukla se iz Mateovog zagrljaja, ne razmišljajući hoće li ga probuditi ili ne..Zapravo,bolje bi bilo da Mateo spava dalje..Ako se probudi, htjet će ponovo voditi ljubav sa Zoom,a Zoa je željela ovu noć samo malo mira..Htjela je analizirati svoj život,i pokušati sastaviti tu čudesnu slagalicu koju joj je duša nametnula..Sve joj je postalo sumorno, sivo i teško..Bila je u godinama kad bi konačno trebala postići svoj savršeni mir..No ona ga još nioje imala..Njen brak sa Mateom joj se činio kao čisti promašaj,ali djeca koja su činila srž toga braka, činila su to,da Zoa može podnijeti sve što je morala podnositi..Nedostatak ljubavi,čak ni kemije nije bilo između nje i Matea..Ali čemu onda vezivanje? Zoa je ustala otišla u kuhinju, i napravila si kavu..Zapalila je cigaretu i sjela u svoj omiljeni naslonjač..Odložila je cigaretu i provirila u sobu, gdje su njene djevojčice, Anja i Lea spavale dubokim snom..Poljubila ih je nježno i prekrila ih,jer su u snu skinule prekrivače sa sebe.. Vratila se u sobu,i počela razmišljati o svom životu..Često se pitala,zašto se uopće udala, kad je željela biti sama? Odmalena je bila čudnovato i neobično dijete..Iako je imala puno braće i sestara, ni sa kim se nije mogla uklopiti i naći zajednički jezik..Njena majka se trudila da je socijalizira, no Zoa je imala svoj svijet u kojeg je teško primala pridošlice..Takva je na neki način i ostala..Uvijek je voljela duhovne stvari,i sanjala o tome, da se povuče negdje u osamu,i tako odživi ostatak života..No u isto vrijeme, željela je obitelj, koju sama nije imala..Rano je ostala bez oca i bila prepuštena brizi braće,koju baš nije previše slušala..Majka nije imala previše vremena za nju, jer je morala raditi,a Zoi je to odgovaralo..Sama je tražila svoj put koji si je, ne znajući, zacrtala još prije rođenja.. Iako čudna i svoja,Zoa je cijelo vrijeme tražila ljubav svog života..Možda je ona želja za osamom proistekla baš iz te spoznaje, da ljubav svog života nikad neće naći? Ponekad ju je taj pesimizam bacao na koljena, iako je u suštini bila vedra osoba..Sama sebi je govorila, da se nikad neće udati, ako to nije onaj, kojeg,čini se čeka vjekovima.. "I što sad?"-pitala se Zoa promatrajući uspavanog Matea.."Definitivno, on nije taj,kojeg tražim, a moram živjeti s njim.." Zoa je ponovo pokušala analizirati sebe i Matea..Ustanovila je da ga voli kao prijatelja,i kao takvog, jedino ga i može voljeti..No,prijatelja možeš imati i bez ulaženja u bračnu kolotečinu.. Mateo nije znao što se zbiva u njoj..Zoa i on bili su dva potpuno odvojena svijeta..Nikad nije previše pridavao duši i nematerijalnom..Čvrsto je stajao na zemlji i nije previše razmišljao što se u Zoi i njenom srcu događa..U početku braka, to ga je još i zanimalo,no kako je vrijeme prolazilo,potpuno se prestao zanimati za sve.. Bilo mu je dovoljno da Zoa zadovolji njegove ljudske potrebe,za Zou skoro banalne,i sa tim se zadovoljio..Nije ga čak ni zanimalo previše gdje Zoa odlazi svaku večer,koji su sadržaji knjiga koje je kupovala i s velikim zanimanjem i radošću čitala..Zoa je bila u svijetu duha,potpuno i savršeno i sve što je o tome mogla pronaći upijala je u sebe, kao spužvica..Mateo bi odlazio na kuglanje ili nogomet, i ostajao do nekoga doba sa društvom,na "pivici.." Jedino što ih je vezivalo,u potpunosti, bile su njihove djevojčice, koje su obožavali..Zoa, iako pomalo usamljenički tip, voljela je djecu..Podsjećali su je na ono nevino i čisto, na onu čistu ljubav koju je tražila i koju još traži.. Često se pitala,kako Mateo ne može osjetiti da ona ne uživa u njegovim zagrljajima i poljupcima? Ili je toliko obuzet sobom da ne ulazi u previše razmišljanja o tome, da li je Zoa sretna ili nije.. Zoa i Mateo bili su kao dvije ulovljene ribice, izvađene iz beskrajne slobode i stavljene i ostavljene u najlonskoj vrećici,omeđene i zarobljene u vakuumu bezizlaznosti.. Zoa se obukla, i prije svitanja otišla na terasu,ponijevši svoju asuru.. Raširila ju je i uživala u svojoj jutarnjoj jogi..Pozdravljala je sunce, koje joj se smiješilo iza oblaka..To joj je popravilo raspoloženje,i osvježena, vratila se unutra..Znala je da joga i cigarete nikako ne idu.. Ali je opet sa uživanjem zapalila jednu..I po tko zna koji put odlučila da više neće pušiti.. Pomilovala je i svog Matea, i shvatila da ga ne mrzi..Nikad nikoga nije mrzila u životu..Ali,ne može ga ni voljeti..Kako opisati to stanje u kojem se trenutno nalazila?