Gledala ga je, kako spokojno diše,i prstima prelazila preko svakog djelića njegovoga lica..Slijedila je liniju obrva,zaustavila se kod njegovih sklopljenih očiju,koje je ponovo, nježno poljubila..Jasper niije spavao..Samo je upijao te čarobne tako željene trenutke duboko u sebe..Želio je da zaustavi vrijeme i zarobi sebe i Izabellu u toj dimenziji ostvarene ljubavi...Otvorio je oči..Izabella je zadrhtala od dubine tog pogleda..Poljubila ga je u najnježniji dio vrata,i uživala pod usnama osjećati otkucaje njegovoga srca ,koji su odavali njegovu strast..Zagrljeni,nisu ni čuli prvo kucanje na vratima..Tek Rowlandov nestrpljivi povik,trgnuo ih je iz čarobnog ljubavnog sna..

"Bože,"-Izabella je kriknula prigušeno.."Pa on je tu..nikad ne dolazi..sad je tu.."

Panika je izazvala drhtanje cijelog njenog tijela..Jasper ju je zagrlio,čvrsto, tako čvrsto, da je Izabella osjetila trenutni mir..Sabrala se, i Jasperu rekla da se sakrije iza zavjese..Sve se brzo događalo,i dok je Rowland ušao u sobu,Izabella je već ležala pod pokrivačem..

"Kako si mi, voljena?"-pitao ju je brižno..A onda se sledio kad je na podu pored kreveta vidio Jasperovu kapu..Ni ona ni Jasper nisu primjetili da je ostala u žurbi, svjedočeći njihov susret..

Rowlandove misli,pretvorile su se u najcrnji košmar.. Sve se u njemu slilo u jednu jedinu riječ:Osveta.. Sve što je poklonio,i Izabelli,i tom prokletom mladiću, sve mu se vratilo, kao najotrovnija strijela u srce, koju nije mogao iščupati iz sebe..Otrov mržnje,i osvete,brzo se širo Rowlandovom dušom..Smišljao je u djelićima sekunde kako uništiti tu ljubav koju sam nije mogao do kraja imati..

"Dobro sam,Rowlande,"-tiho je odgovorila Izabella, plašeći se da Rowland ne otkrije njen strah u glasu..

Rowland je odlučio da pusti Jaspera da se udalji..Za njega će posebno smisliti što učiniti..No..Izabella, ta bludnica..Bit će ove noći za njega ono što i jest..Obična i najgora bludnica...Uvijek je nastojao s njom biti nježan u vođenju ljubavi,jer, činilo mu se da ima vilu u zagrljaju..No, sada, prije nego se zauvijek oprosti od nje..Imat će je kako želi...Divlje, neobuzdano, bez imalo žaljenja...Sve je zaslužila što će dobiti..Rowland se u duši pretvorio u zvijer bez imalo emocija..No, dobro je glumio sabranost, i Izabella ni u jednom trenutku nije znala što je čeka..

Ponovo joj se Rowland obratio, gotovo čudesno nježno:" Draga, idem još malo dolje,ispratiti goste..Doći ću za sat vremena..."

Izabella je u sebi odahnula..Kad je Rowland izašao, Izabella je bacila prekrivač sa sebe..A onda se ukočila od užasa, kad je na podu vidjela Jasperovu kapu..

"Pa on ZNA..On Zna.."-shvatila je Izabella,i klekla na pod dohvativši Jasperovu dragu kapu..Počela je plakati, prislonivši kapu uz srce..

Jasper je izašao iza zavjese..I on je shvatio sve..No, nije se plašio..Ljubav, koju je konačno otkrio,ništa i nitko ne može uništiti..

Zagrlili su se,jer znali su,da ih ništa više ne može razdvojiti..Što znači ljudski pokušaj ubijanja ljubavi između dvije pronađene polovice duše? Tijelo je ionako samo odijelo..Ljubav..prelijepa,čista,dotaknuta dimenzijom vječnosti, živi vječno..

Jasper je otišao kući, prepun radosti, iako je znao da svoju Izabellu više neće vidjeti..No,utisnuo je njenu dušu u sebe..Mirise ruže i đurđica, kojima je mirisala njena koža,ljepotu njenih zelenih očiju,kao predivni šumski proplanci..Njenu plavu,predivnu kosu, koju je prstima dodirivao..Može li mu itko više ukrasti ta predivna sjećanja?Kroz njeno predivno tijelo upio je u sebe svu njenu ljubav duše..

Došao je kući,i sreo se sa Gilbertovim zabrinutim pogledom..Gilbert je osjećao gdje je Jasper bio, ali nije znao da je Rowland saznao sve.. Kad mu je Jasper priznao,Gilbert je za trenutak izgubio svoj mir iznutra..Počeo je vikati na Jaspera,drmati ga za ramena,pokušavajući mu objasniti što je učinio..No Jasper, kao da nije čuo ništa..Još je proživljavao čarobne trenutke sa svojom voljenom..

Gilbert je vidio da nema smisla nastavljati diskusiju.Sjeo je slomljen na naslonjač i razmišljao što će biti sutra..

Za to vrijeme, Rowland se penjao prema Izabellinoj sobi..Čula je njegove korake,i drhteći se skutrila pod svilenim pokrivačem..

Ušao je u sobu, pun želje da iz nje istjera zadnju pomisao na Jaspera..Nije znao da ljubav duše ništa više ne može uništititi..Rowland je bio u onoj tužnoj većini ljudi koji tu ljubav nikad nisu otkrili..

Bacio je prekrivač sa nje,divlje i nestrpljivo na pod..Izabella je znala da ovaj puta neće biti nježan..Njeno krhko tijelo lomilo se i stenjalo pod njegovim grubim i divljim dodirima..Jecala je i plakala,no Rowland je uživao u tome..A to je tek dio onoga što će učiniti..

"Bludnice moja.."rekao joj je i uhvatio njenu kosu,vukući je ponovo prema sebi..Činilo se da njegovom divljanju nema kraja..No,Izabella je sve prihvatila došavši do trenutka, kad više nije osjećala ni bol,ni poniženje, ni tugu..Sve najdivnije što će sa sobom u sebi ponijeti,poklonila je svome Jasperu..Svi ovi pokušaji da Rowland uništi njenu spoznaju o ljubavi,završili su neuspješno... A Rowland je u momentu i to shvatio..Shvatio je da nikad nije imao i neće imati njenu dušu..Zato je želio imati to tijelo, do kraja svih krajeva..To tijelo je njegovo i SAMO NJEGOVO vlasništvo..I on ima pravo da ga uništi..Osjećao se kao vrhunski vladar u ovim trenucima..Zarivao je nokte u njeno tijelo i grebao je kao divlja zvijer..

Jutro ih je čekalo nestrpljivo, no Rowland je još Izabellu držao uz sebe..Ni on je nije želio pustiti, jer je znao da je ima posljednji puta..

Izabella je već bila poput krpene lutke..Ni traga njenoj nježnoj ljepoti..No oči su joj bile unatoč svemu, prepune zvijezda, koje joj je Jasper utisnuo u srce..

Konačno joj se Rowland obratio.:" Draga moja..gledat ćeš, kako tvoja ljubav pred tobom umire..a ja ću uživati u tvojem bolu.," rekao joj je pun sebe..

Izabella je podigla pogled i prepunih očiju prkosa,rekla Rowlandu:" Kad ćeš shvatiti, da nikad nećeš uništiti našu ljubav? Sve i sve što možeš ubiti je TIJELO..Krhko,i nesavršeno tijelo..Ljubav, bezvremena ljubav duše nikad ne umire.."

"Onda ti želim,o draga,svim srcem želim, da u novom životu živiš  ponovo tražeći svoju ljubav..Želim ti da ju nikad ne nađeš više, i da na sebi osjetiš, kako je živjeti sa nekim koga voliš a on tebe ne..A može i obratno..Dao Bog da živiš sa nekim koga ne voliš, a on umire s za tobom..Dao Bog da sve osjetiš što JA osjećam u ovom trenutku.."

Izašao je iz sobe,ostavivši bez žaljenja svoju Izabellu..