Gilbert je nabrao cvijeća, pazeći da ne uništi korijen.. Prema svim biljkama je osjećao poštovanje, jer je znao da su u ovo vrijeme one jedini lijek za bolesti, svake vrste.

Kad je napravio tinkturu,Gilbert je krenuo prema kraljevim odajama..Popeo se u kulu, gdje je bila soba lady Izabelle.Posmatrao je njeno lijepo lice, koje je gorjelo od vrućice..Dah joj je bio kratak i isprekidan..Posmatrao je to nježno i krhko tijelo, koje se borilo za život..Plava, duga kosa,rasuta po jastuku, bila je mokra od znoja,a zelene oči, odavale su vilinsku dubinu..Izabella je bila prekrasna, čak i u bolesti, i svaki bi muškarac uzdahnuo, kad bi je vidio, no, Gilbert je samo razmišljao o tome, kako da joj vrati zdravlje..U dubini duše, znao je da Izabella nije sretna sa Rowlandom..Kralj je bio hirovit i posesivan, i samo je Gilbert znao kako snjim postupati..Izabellu je držao kao lutku pod staklenim zvonom..Bio je puno stariji od nje..Iz svoje glave često je morao izbacivati opsesiju o mogućoj prevari..Njegove fikcije stvarale su insinuacije koje su ga mučile do ludila..Zato Izabellu skoro uopće nije puštao među ljude.

Ponekad,bila je prisutna na nekom balu, ali pod budnim Rowlandovim nadzorom..Zato se Rowland najbolje osjećao kad bi Izabella odmah nakon objeda otišla u svoju sobu ili maleni vrt iza dvorca, gdje nitko nije imao pristup..

Kad je Gilbert omotao Izabellino tijelo mlakim plahtama, usuo joj je malo tinkture u usta,i sjeo na naslonjač, čekajući da se Izabellino disanje umiri..Kad je konačno zaspala, izišao je van.Znao je da će Izabella biti dobro, jednim dijelom zahvaljujući i Jasperu..Tom predivnom mladiću, kojeg je zavolio kao svoga malog brata kojeg nikad nije imao..

"Jasper..,"pomislio je Gilbert.."Moram ga preporučiti kralju.."

"S tim naumom otišao je do Rowlanda..

Kralj je nestrpljivo čekao vijesti o njegovoj Izabelli.Kad mu je Gilbert rekao da će Izabella ozdraviti,Rowland je počeo plakati kao malo dijete..Volio ju je, na svoj čudan, i pomalo bolestan, posesivan način, ali si nije mogao pomoći..Samo Gilbert je znao da takve ljubavi ne završavaju dobro..Ljubav tek postaje ljubav, kad je iz svoga zatvorenog dlana pustiš, da kao ptica odleti od tebe..Ljubav treba disati dahom povjerenja i slobode..Inače zamire u samom početku..

Gilbert je Rowlandu pričao o Jasperu i njegovoj zasluzi za Izabellino ozdravljenje..Rowland je Gilbertu rekao da je Jasper imao sreće da su se našli..

Uvijek će biti dobrodošao na dvoru..i koliko god trebao,Rowland će mu pomoći..

Gilbert se prepun dobrih vijesti vratio kući..Jaspera je zatekao kako proučava njegove spise..

"Zanima li te to?", upitao ga je  Gilbert.

"Uvijek sam želio naučiti više,ali nisam imao mogućnosti," odgovorio je Jasper..

Gilbert je shvatio da Jaspera treba poslati na školovanje, jer je u njemu osjetio žeđ za znanjem. Poslao ga je na nekoliko godina  u škole gdje je on učio.

Kad se Jasper vratio kući, Gilbert ga je oduševljeno posmatrao..Jasper se pretvorio u predivnog i stasitog mladića, no zadržao je onu skromnost i nježnost iznutra. Gusta,crna, valovita kosa, padala je Jasperu na ramena, a tirkizno plave oči, kao da su ukrale dio oceana..Prelijepe i duboke..

Dva brata su se zagrlila i dugo pričali uz vatru kamina, koja je polako gasnula, kako se jutro približavalo..

"Trebao bih te odvesti na dvor.."-rekao je Gilbert Jasperu.."

No Jasper je, kao i Gilbert, bio osobenjak svoje vrste..Nije se previše družio sa ljudima, jer su ga umarale njihove sitne spletke i trivijalni razgovori.. Najviše je volio šetati šumama, i maštati o svojoj ljubljenoj dragani, koju će jednom zasigurno sresti..

Ponekad ga je ta čežnja do boli gušila u grudima..I često je pomišljao da takav način razmišljanja ne vodi ničemu..Pa je odlazio od djevojke do djevojke, tražeći svoj mir..No..Nije ga nalazio,i potpuno je prestao o njima razmišljati..Ponekad se sa svojom dušom u sebi osjećao kao starac u mladom tijelu, no nije si mogao pomoći..Čežnja je bila jača od stvarnosti..

Nastavivši razgovor sa Gilbertom, Jasperu je pala na pamet naizgled smiješna ideja..Bit će Rowlandow savjetnik i dvorska luda..Nitko neće znati, čak ni kralj, što se ispod njegove šarene kape sa zvončićima skriva..Jasper je osjećao da će uživati u toj ulozi..

Jasper je imao urođenu mudrost..I znat će kada i koliko biserja kome baciti..Komedijaš i mudrac u isto vrijeme..

Kad je Rowland upoznao Jaspera, odmah mu se svidio, i pristao je na Jasperovu ideju..Uostalom, kralju je trebao netko da mu povremeno odagna teške i mračne misli iz glave..

Jasper je sa uživanjem obukao šareno zlatno odijelo i kapu sa zvončićima..Kad ga je Gilbert vidio, nasmijao se, ali je bio i ozbiljan:"Ti,školovani mudrac, pod maskom ludosti..zar si zato išao u škole?"

Jasper  se nasmijao, odgovorivši da škola nikad ne može naučiti dušu mudrosti..Mudrost duša spoznaje puneći se ljubavlju, a ljubav se dobiva samo ako se beskrajno daje..A Jasper više nije htio bježati od ljudi..Htio ih je spoznati i upoznati..Žudio je za nutarnjim mirom u sebi, a to nije mogao imati bježeći od sebe..Zaroniti u sebe, i biti okrenut ljudima da bi ih mogao darivati sobom..To je mudrost življenja..

Jasper je bio radosno biće, i ljudima je htio poklanjati smijeh i radost, a to je prvi koračić do ljubavi.. Jasper će biti Kralj ludosti i osmijeha..I silno se radovao tome..

Zadobio je kraljevo povjerenje u potpunosti, i sve tajne su mu bile otkrivene, osim jedne, za koju nije smio ni pitati:lijepa Izabella, o kojoj je slušao, ali je još nije imao prilike vidjeti..

Jasper je duboko u sebi osjećao da će baš spoznavanje te tajne promijeniti njegov život..

Za to vrijeme, Izabella je vodila tužan i monoton život.Često je sa terase posmatrala gibanje ljudi i daljine,koje su joj bile nedostižne..Nije voljela Rowlanda, i gnušala se svaki puta kad bi morala voditi ljubav s njim..Osjećala se gore nego prostitutka..Prostitutka je bar mogla birati sa kim će biti..Lijepa Izabella je venula iznutra..Čeznula je za ljubavlju svog života,iako je znala da je, ovako zatvorena nikad neće dočekati..

"Da bar jednom poljubim usne, koje će u mene udahnuti vatru života i ljubavi, pa da nestanem..da osjetim ruke oko sebe, zagrljaj, kojeg, čini mi se, čekam vjekovima.." razmišljala je, i krenula do malenog jezerca u vrtu, da rashladi njenu čežnju koja ju je palila iznutra..

Za to vrijeme, Jasper je, kao i inače, kroz skriveni prolaz otišao u vrt, gdje je volio u osami razmišljati..

Sasvim slučajno,baš se pojavio pred Izabellom..U vrt bi uvijek odlazio, kad bi ona otišla u svoje odaje..No, sad taj susret nije mogao izbjeći..Duše su u čežnji pronašle ponovo put jedna do druge..Izabella je baš izlazila iz vode, i kriknula..Jasper se zbunjen okrenuo, dok se nije obukla.Bio je toliko zbunjen,da se spotakao o polomljenu granu, i pao u vodu.. Kad je onako mokar izašao, Izabella ga je prvo ozbiljno posmatrala..Rogovi na njegovoj kapi su žalosno visili,a voda se sa njih cijedila na Jasperovo lice..Onda je Izabella prasnula u takav smijeh,da se na kraju zagrcnula..Jasper je bio dovoljno smiješan kao ovakav,nije je ni trebao nasmijavati..Činilo joj se da joj je taj smijeh tako nedostajao..Zapravo, nije se nasmijala otkad je došla na dvor..I Jasper se pridružio njenom radosnom smijehu...

A onda su se uozbiljili i pogledali jedno drugo u oči..Shvatili su sve..Zagrlili su se čvrsto, ne pomišljajući da se razdvoje ponovo..