Još je na sebi imao srebrno,elastično odijelo,kad se približio oazi..Nebo, boje indiga,bilo je posuto zvijezdama..Oko vatre su sjedili ljudi u bijelim odorama..Neki su plesali uz umirujući ritam bubnjeva..Šatori su se bijelili, rasuti po pijesku..Žene su nosile vodu u krčazima iz jednog jedinog zdenca, koji je postojao,skriven među visokim palmama.Bližio se večernji počinak. Jedan dječačić je prišao Antheu i znatiželjno ga promatrao..Dodirnuo  mu je sjajno odijelo, i otrčao u šator. Antheo je vidio kako grupa muškaraca trči prema njemu..Nije  se bojao.. Strah i bol su mu još bili nepoznati..U sebi je imao  samo ljubav..Čistu ljubav novorođenog djeteta  koji je tek upoznavao svijet..  Kad su mu muškarci prišli,zastali su..Dodirnuli su njegovo lice  i sjajno odijelo, i počeli ga vući prema najvećem šatoru..Nije se opirao..Kad je ušao u šator, na mekom sagu, vidio je tamnoputog muškarca koji je zamišljen, gledao u jednu točku..Antheo je osjetio njegovu tugu..U sebi je imao sposobnost da duše spozna i osjeti u trenutku, jer je još bio netaknut ovojima proživljenih života koji su priječili čist i potpun dodir između duša..

Čovjek mu se okrenuo..Imao je prekrasne oči,modre, kao morska pučina, i duboke, kao najdublji ocean..U njima je Antheo vidio zvjezdani trag nebeske domovine, ali zatamnjen oblakom tuge..                              "Nandi, zovem se Nandi.." rekao je Nandi Antheu, pružajući mu ruku.. Antheo je sjeo kraj njega,i počeo pričati sve o sebi i svom dolasku.Znao je da će ga Nandi razumjeti..Osjetio je bliskost i toplinu kad mu je pričao, i znao je da je Nandi njegov zvjezdani brat,koji je trebao pomoć  da izađe iz labirinta samog sebe i krene putem svjetlosti..       Ujutro je Nandi rano ustao,prije svih, i prije izlaska sunca..Obavio je svoju jutarnju molitvu,koju je jedino znao: pogledom uprtim mu nebo,zahvaljivao je za novi dan,iako pretežak od tuge koja je preplavljivala njegovo srce kao plima..Molitva ga je podsjećala na  nebesku domovinu i Onoga koji ga je ljubio kako nijedna duša ne zna ljubiti..Unatoč tuzi,nije želio ugasiti taj kontakt i čežnju za Voljenim u sebi..Znao je da će mu ta vjera u bezgraničnu ljubav dati snage za sve..Duša mu je treperila kad je razgovarao sa Onim koji Jest..Ljubav..Bezgranična ljubav bez kraja i početka..