Kao i svi, imam ograđeni kokošinjac, da mi bašta ne bi bila operušana, jer je uvijek mlađe slađe, pa odnosilo se to i na biljke..Trava nije toliko zanimljiva, kada je nadohvat mlada salata i ostale delicije..
Iza ograde ima trave, dok je ima..Kad nema, bacamo svježu, i još štošta iz kuhinje, tako da se kokice otimaju, čak ni kukuruz ne vole toliko, koliko poneki ostatak ručka, tu i tamo malo natopljenog starog kruha (što je rijetkost, jer otkad pečem svoj, ništa ne ostane)..
Pitate me, kakve veze ima apokalipsa sa kokicama? I tko je Anastazija?
E pa, otkrit ću vam sve. Jedna jedina kokoš već dugo vremena, pronalazi način da prevari žicu i prekoči ogradu..Ili nađe nevidljivi prolaz, kao što je znao patuljak Kosobrin u romanu Kekec..
Podrezivali joj krila, kao i svim kokama, ali ona i sa podrezanim krilima, svaki puta osvane u dvorištu, i dođe na terasu, gledajući me svojim svevidečim okom kroz vrata balkona..
Djeca je nazvaše Anastazija.. Anastazija revolucionarka, slobodnjak, koji ne gleda pravila, i ne boji se za sebe..Sloboda joj je glavni moto. Kažem, uslikajmo je, zaslužila je da uđe u memoare naše obitelji..
Iza ograde je ponosni kokot.. Kokica nema puno, pa svaka dobije svoju porciju više puta.. Život kakav vode i ljudi.. Imaju svega, ili zamisle da je to što imaju vrhunac svega, i ne pomišljaju da se pokrenu i preskoče ogradu, makar im podrezali krila..
Pa opet, kakve veze Anastazija ima sa mogućom apokalipsom?
Iz njene perspektive, nikakve.
Iz moje perspektive, vučem poveznicu..
Već danima se vrti po fejsu vijest da nam u kolovozu prilazi neki veeeliki planet, pa će da bidnu ogromni valovi od cca tisuću metara, gravitacija će poludit, sve će poludit, vulkani, potresi.. Joj..
Pomislim:zar opet? netko reče, apokalipse već počinjemo održavati kao što održavamo svaki blagdan, jer se ponavljaju a ništa novo ne bude..
Anastazija mudro šetka.
I kao da me pita:"Hoćeš li konačno povjerovati?"
Pa se crv sumnje zavuče u mene..I raspitam se ja, što bi bilo kad bi bilo? Ma daj, rekoše, da gravitacija povuče tolike valove, ne bi ni nas bilo..
Pa dobro, znam i bez toga. Ali, odem na fejs, i pitam uvažene face , kako oni misle preživjeti to sve?
A oni..OMG..Razvezli kobasicu od komentara na temu ops i ups denziteta, ulasku u nove dimenzije, kada bude, kako bi bilo..
A ja opet pitam:"Kako mislite ostati i preživjeti?"
A oni opet isto..Puno filozofije, ništa konkretno.
Naravno da nisam ni očekivala da će biti drugačije..
Kakva apokalipsa koja dolazi, nije li već ovo što se događa početak zone sumraka:
U Kijevu se lila krv, dok su se ne toliko daleko od njih uredno i mirno i dalje održavale olimpijske igre..
Kaže netko:"Što bi ti, da se prekinu?"
To i jest zapravo srž apokalipse..Neosjetljivost, bešćutnost s jedne strane, i borba protiv toga sa druge.. Ograde se žele rušiti, po cijenu života..
Više nema zadovoljavanja osrednjošću. Ide se na sve ili ništa..
Denzitet OPD (okrenut prema drugima) je oduvijek otvoren portal. Kao i denzitet OPS(okrenut prema sebi)..
Poanta je samo u perfidnom maskiranju i hipnotičkom snu, u kojem se uvjeravalo da nam je dobro kako nam jest, i da se ne trebamo okretati drugima.. Život za sebe je ćelija za sebe. Gledati svoje interese, svoj svemir, i to je dovoljno..
Dok se ne shvati da sve to vodi neki zajednički um, koji od ljudi čini mrave, koji iz mravinjaka ne mogu izaći.
Čovjek je savršena kreacija, koja je u stanju od svijeta učiniti raj ili pakao.
Stvar izbora. Ali i slobodne volje. Na koju se nadovezuje spoznaja da se na tu slobodnu volju može utjecati, opet, ako dozvolimo.
Ako pustimo da nas uvjere da nam je iza ograde dobro, i da bolje ne može biti..
Anastazija ne zna za apokalipsu. Živi svoju kokošju želju da više ne zađe iza žice, ma koliko je slasni zalogaji mamili..
I tako će i biti i ostati.
A tko zna, ako stvarno apokalipsa dođe, odletjet ćemo svi u nebo..
I Anastazija bez krila, kao i ja. Bit ćemo jednake.
Bar u tom momentu.
A zar nisamo i sad jednake, u svojoj želji za životom bez žice??
Btw, ono na slici je naša Anastazija. Bila je umjetnost je i uslikati, jer bježi od aparata i pokušaja da je bilo na koji način uhvatimo. Cura je za 5.