KOD PSIHIJATRA

Jedan je mladić posjetio psihijatra. Požalio se na bezvoljnost, tugu, besciljnost života, klonulost, osjećaj promašenosti... Psihijatar mu je nastojao predočiti sve razloge za zadovoljstvo sa životom. Ti su razlozi, primjerice, bili mladićeva mladost, dobar izgled, zdravlje, naobrazba, i to što očito nije bio siromašan. No mladić je na sve to odmahivao glavom. Njegova tuga očito "nije imala roditelja". Onda je psihijatar posavjetovao mladića da se počne družiti s vedrim i zdravim ljudima, da odlazi na mjersta gdje ima smijeha i veselja. "Na primjer", rekao je psihijatar, "zašto ne odete u cirkus, koji upravo gostuje u našemu gradu? Da samo vidite onoga klauna kako nasmijava općinstvo".... "Nema mi pomoći", uzdahnuo je mladić. "Gospodine, pa upravo sam ja taj klaun"...

(Nepoznato podrijetlo, u navodu kod Lj. Maračića, prepričano)

Vesna Krmpotić, PRIČE MUDROSNICE, iz šestoknjižja MEĐU NAJLJEPŠIMA NAJLJEPŠE