24. KNJIGA SUDBINE UŽIVO

 

        Veliki Stranac ispisivao je stranice velike knjige. Mali je Stranac gledao, čitao, čudio se. Oba predana Svojemu poslu, i oba divna.

        “Što to pišeš, Oče”? čulo se sa zemlje.

        Mali je odgovorio:

        “Pst! Piše povijest čovječanstva, piše sudbinu svijeta”.

        “Ah”, zamrmoriše glasovi, prestrašeni i puni nade. “Bismo li mogli znati, Mali Stranče, što nam se piše”?

        “To što nam se piše tako je čudesno da ne stane ni u oči, ni u uši, ni u riječ. Čitam, ali kao da ne pročitavam. Gledam, ali kao da ne vidim”.

        “Hoćemo li ikada moći saznati bar malo...”?

        Mali Stranac, predan Svojemu poslu i divan, molbeno pogleda u Velikoga. Veliki zastane s perom u zraku, i istim pokaže na Sebe.

        “Kaži im da pišem Sebe. Ja sam knjiga, pero, i sva ta vajna povijest budućnosti. Neka Me već jednom pročitaju”.

 

 

        Što će ti odgovor ako poslije njega još uvijek pitaš?

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 9. (još neobjavljeno)