Jednom sam usnuo san je na mene ostavio utisak, a pogotovo me iznenadilo kad sam doznao da se temelji na istinitim doogađajima za koje do tad nisam ni znao.

Sanjam da se nalazim na groblju na mom selu u Hercegovini, gdje vidim jednu mladu ženu, vrlo lijepu. Stajala je kraj groba na kojem je pisalo jedno ime (u snu sam ga jasno vidio i zapamtio, no ovdje ga ne bih navodio). Rekla mi je da je ona zapravo umrla i da je ovo njen grob. Na moje pitanje što tu uopće radi, ako je mrtva, rekla je da ne može nigdje otići van groblja, jer je za vrijeme materijalnog života napravila puno groznih stvari, za koje tada nije bila ni svjesna koliko su loše, no sada shvaća posljedice svojih dijela. Zbog toga ispašta te nigdje ne može otići. Pritom mi je rekla da zbog muka koje prolazi često ne može ni spavati. Na moju konstataciju da nisam znao da oni mogu spavati, rekla je da naravno da mogu. Također je rekla da u tim trenucima je ni svijeće ne mogu smiriti, no ponekad može cvijeće.

Idućeg dana sam taj san ispričao mami, misleći da će ime koje sam vidio u snu povezati sa nekom osobom iz njenog rodnog sela. No, mama je rekla da tog prezimena nema u njihovom selu, no sjetila se pitati svoju sestru, koja živi na drugom selu odakle joj je muž, da se možda slučajno ne radi o tom mjestu. Ni ona nije znala o kome se radi, pa je pitala svoju svekrvu. Na iznenađenje svih nas, ispostavilo je da je ta osoba - postojala. Naime, bila je jedna osoba koja se zvala i prezivala kao što sam vidio u snu, te ju je pritom opisala, istaknuvši da je bila vrlo lijepa (opis se poklapao sa onim što sam vidio u snu). Svekrva je rekla da je ta osoba za vrijeme II. Svjetskog rata, surađujući sa ustašama, počinila ogromna zlodjela, do te mjere da su njenu kuću zvali "klaonica". No, nakon što je rat završio i na vlast došla strana koju ona nije simpatizirala, povukla se je u potpunosti, te je živjela izolirano do smrti.

Tako se ispostavilo da sam u ovok snu pogriješio jedino - lokaciju gdje je navedena osoba pokopana, a sve ostalo je očito istina.