KAPA OBILJA

 

         Svakomu domaćinu, pod čijom je kapom prespavao, Stranac je jutrom ostavljao ovakvu riječ:  

         “Kaži jednu želju, ali pazi koju i kakvu: jer ispunit će se”.

         Da bi prespavao u nečijoj kući, Stranac je tražio samo domaćinovu kapu. Onda bi tu kapu poklopio svojom kapom, kapom obilja, i zaspao na objema.

         Gotovo su svi po`eljeli novac, potomstvo, ili dug život. I gotovo je uvijek tako bilo da su ostajali bez poroda oni koji su poželjeli novac, a oni koji su poželjeli sina ostajali su bez novca, dok su se razbolijevali oni, koji su poželjeli dug život. Novac bez nasljednika pokazao se besmislenim, a dug život bez zdravlja, bolnim.

Ali ni Strancu nije bilo lako što ljudske želje promašuju cilj, koji im je bio namijenio.

         U nekomu selu u Patagoniji, Divni toga jutra po običaju reče domaćinu neka razmisli o jednoj želji.

         Čovjek je uzviknuo:

         “Oh, sam te je Bog poslao, Stranče! Sinoć mi je ispala letva iz ograde. Mogu li dobiti novu”?

         Dobio je novu letvu, i zakliktao od radosti. No iste večeri otpale su od plota još dvije.

         U jednomu selu u Besarabiji, domaćica je poželjela zlatan nakit.  Kad je Stranac zamaknuo za crtu obzora, našla je pod njegovom zaboravljenom kapom nakit neviđene ljepote. Okitila se i prošetala selom. Drugoga dana, opet. Trećega se samo šetkala i ubirala zavidne poglede. Četvrte večeri provališe joj u kuću i odniješe nakit.

         U jednomu gradu u Kini, šetajući se uvečer gustim ulicama, Stranac je nabasao na malena, skromnoga lika čovjeka, koji ga je dobrostivo pozvao u svoju sobicu da prenoći. Ujutro, odgovarajući na Strančevu ponudu, neobični je čovječuljak rekao:

         “Želio bih da ništa ne želim. Sve što dolazi i odlazi, primit ću sa zahvalnošću”.

         “Sad smo gotovo na samomu cilju svih želja”! kliknuo je Stranac i od veselja bacio kapu uvis. Svoju kapu obilja.

         A na jednomu smetlištu u dubini Afrike, domaćin smetlišta bio je tako siromašan da nije ni imao vlastitu kapu. Kad mu je Stranac dao svoju, tronuti je čovjek rekao da mu je time ispunjena najveća želja.

         Napokon, u jednomu neboderu u središtu New Yorka, jedna Ga domaćica, otmjena pratilica poslovnih moćnika, iznenadi riječima: “Želim da više nikad ništa ne poželim, osim Tebe”.

         “Zaboga”! povika Divni Stranac. “Kako ću sada dalje i drugdje?! Zar si me baš morala ovako svezati”?

         I baci Svoju kapu uvis, od tobožnje ljutnje zbog vlastite ispunjene želje.

 

 

         Za potrošače želja, najbolja je lozinka UBO – Uvijek Budi Oprezan.

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 6. (još neobjavljeno