Kanibalska religija

Nina je moja prijateljica. Jako ju volim. Mala, crnpurasta, energična sa dozom ironije i autoironije prema svemu i svima koji je okružuju, izgleda poput cigančice. Trenutno prolazi teško razdoblje. Opravlja se od malo čudnog razvoda, ostala je nedavno bez posla, otac s kojim živi sa svojim sinom tinejdžerom je nedavno imao moždani udar od kojeg je ostao oduzet, a uz to u kući imacijeli mali ZOO, koji nastanjuju sve odreda životinje koje je netko napustio ili ih je našla povrijeđene pa ih je izliječila i kad su ozdravili samo su ostali u toj šarenoj obitelji. Tako je tu izliječeni gavran kojeg je našla slomljenog krila, njezin kućni pas Ars i bijela mačka prezijanerka koja izgleda kraljevski i stvarno zaslužuje svoje ime Pahuljica, no, tu su i dva psa koje je netko udario autom i ostavio, i još dvije napuštene mačke.

Kad sam otkrila da rasprodaje kućnu biblioteku koju su skupljale generacije intelektualaca u njezinoj obitelji, samo da bi preživjela, morala sam nešto poduzeti.

Dolazim na kavu, samo je želim vidjeti. Donosim što mislim da joj je najnužnije. Njezine životinje zauzimaju svoja mjesta.Vidim da je oca digla na noge, uz hodalicu , s naporom pokušava premostiti dugački hodnik, psihički odsutan i isključen. Roditelji su joj rastavljeni već 23 godine, pa je sav teret na njoj, ipak mama uskače s brigom o ocu i životinjama, kadgod se intelektualki bez posla posreći neki honorarni posao i prilika da nešto zaradi.

U neprilici mi saopćava da su joj upravo isključili struju, ali da još ima plin i pita me želim li probati palačinke bez mlijeka i jaja, tek da vidim da su posve jestive. Vadim kavu, šteku cigareta i ostale sitnice koje sam donijela, Pahuljica, nakostriješena do veličine bijelog oblaka, sa svoje komode budno motri svaki moj pokret.

Pitam Ninu kako je, ona mi sa smiješkom odgovara:

"Kao netko tko je imao sve i izgubio sve. Dobro sam, mama me i dalje gnjavi sa glupim zavjesama (na tokarenoj zidnoj karniši su nemarno nabačeni slapovi tkanine koja bi trebala biti zavjesa), uh, ona bi sve uredila, barem prividno, a u mom životu ništa nije u redu. Bivši muž me traži hipoteku na moj obiteljski stan, njegove ljubavnice me zivkaju i pitaju kako sam ja s njim izlazila na kraj, zamisli, traže me savjet, a moj Roko je postao najedanput pobožan. Kako se u obitelji bezbožnika mogao pretvoriti u dijete koje je svaki dan na misi.?"

Zastane na tren pred mojim razrogačenim očima shvativši da je ne pratim, pa mi krene objašnjavati.

Njezin sin Roko se druži s najsiromašnijim učenikom u razredu i to je ne smeta, ali mali je pobožan i sprema se u teološku gimnaziju, svaki dan je na misi, a Roko ga prati poslušno poput psića. Glava mu je puna ideja koje u obitelji nikada nisu raspravljane. U obitelji njegovog prijatelja je osmero djece i nju nije briga šta će ti roditelji sa svojom djecom, ali Roka čeka savim drugačiji put, a sad je zaluđen idejama o Bogu Spasitelju.

Kažem joj da tinejdžeri moraju proći i religioznu fazu i da u crkvi ne može ništa loše naučiti, a ona me gleda krutim i neumoljivim pogledom. Ali zašto baš ta kanibalska religija.

Gledam je, ona je stvarno zgrožena. Slušam revolt u njezinom glasu, pobunu kao da joj netko stvarno otima dijete, a ona pojašnjava taj teški epitet kanibalstva.

"Pa zar ne ponavljaju u svakoj misi -uzmite moje tijelo i jedite, uzmite moju krv i pijte - to je čisti kanibalizam i vampirizam. Ironija je je što su u svom dvijetisućitnom pohodu na svijet ubijali kanibalske zajednice, ako bi na njih naišli u svojim misionarskim pohodima, a sami su svoju religiju sagradili na kanibalskoj doktrini."

Tada je stvarno bila ljuta, život joj se raspadao po svim šavovima i istinski se bojala za svog jedinca.

No, kako se Sudbina zna uplesti kad treba i njoj su se stvari posložile. Otac je u vrlo kratkom vremenu umro, a ona je sa svojim tinejdžerom otišla preko oceana. Kratko vrijeme smo se dopisivale, a onda je mene život odvukao na drugu stranu.

Znam da je našla ljubav, vjerujem da se i njezin Roko snašao u novom svijetu no ne znam dali ona u sebi još obračunava s kanibalskom religijom.

Ponekad je sanjam.

I noćasje u mom snu došla u svoj rodni grad i došla k meni, zato sam vam ispričala ovu malu epizodu iz njezinog života.