U rano jutro,kad prvi pjev ptica pozdravi dan,vila prvo pogleda kroz prozor,i raznježi se ljepotom zime darovanom njenim očima...Na vrhovima drveća,kugle imela, na vrhu pokrite bijelim, snježnim kapama..Kao da je cijela šuma okićena najljepšim sferama neba..I tada,popije vila svoj prvi jutarnji čaj,napravljen od latica ruža, i začinjen nektarom đurđica i zumbula, sa kapljicom esencije ljubičice..

I  tada,vila se protegne u svom cvjetnom krevetu, poželjevši ostati još malo,udišući miris latica, jer ih sada vani nema..No,shvaća da zima nije samo u prirodi, nego i u srcima mnogih ljudi,a vila ima čarobni, topli dah, i miris proljeća, koji i najledenija srca može otopiti..

Izašavši iz kreveta, vila konačno shvaća,da je vrijeme da izađe van..Među ljude, a i svoje prijatelje..Najviše ih ima među djecom i životinjama..Oni znaju vilinski jezik..No, nađe se i divnih duša-ljudi, koji imaju srce otvoreno za ljubav..Jer vilinski jezik je jezik ljubavi..Prvo što učine, kad se ustanu, je..oblačenje..Vile svoju odjeću uvijek pomno izaberu, prije

odlaska od kuće.

.

Najviše vole sjajno i bijelo, ali, bez svoga čarobnog štapića, i punih

džepova vilinskog praha,ne idu nigdje..

Je r,prah je ono što svuda može unijeti iskru toplote..

Kad se vrate  predvečer kući, prave snovolovke, koje će djeci stavljati na prozor..Vilinske snovolovke su satkane od krila anđela, i ljubičastih i

kristalnih bisera od suza radosnica stvorenih.

.

I svaki ružan san, bude pretvoren u najnježniji šapat raja..Djeca uz takve snovolovke na prozoru, budu prenešena u vilinski svijet, i tamo se igraju beskrajnih igara, na livadama,prepunih zlatnog svjetla Stvoritelja

ljubavi..

Kada dođe noć,vile potraže svoje priče  koje su pisale za djecu, koje im

ponekad čitaju prije spavanja.

.

No, i vile zna prevariti nekad slatki umor..

I one imaju dio smrtnosti, jer drugačije ne bi živjele među ljudim

a..No,to znaju dobro sakriti..No, kad su same kod kuće, prepuste se

slatkoj opijenosti sna.

.

Na stolu iza njih, samo ostane čaša nepopijenog čaja od maslačkovih sjemenki(za nježnost, i jačanje krila)i nepročitana knjiga čarolija, koja vili nekad zna biti naporna,jer,više voli ljubav, nego čarolije..No, čarolije su joj potrebne,kao kišobran, koji ju ponekad zaštiti od kiše tamnih želja koje joj požele oni, koji nisu ni ljudi, ni djeca..Bića koja nisu ni iz njenog svijeta, ni iz ljudskog..No...Vile to ne zanima previše..Njihova jedina želja je voljeti..i letjeti...Živjeti radost, i učiti čarolije radosti...