3.dio - BEŽANIJA  

 

 

I sad ljudi moji dragi..

 

Kako da ja Vama sad opišem stanje u kojem smo se mi tada našli..I kakve su nam sve misli prolazile glavom..

 

Zamislite si da recimo pijete svoju svakojutarnju kavu, a šoljica ispred Vas se, protivno svim zakonima oficijelne fizike, počinje lagano podizati..

 

Mislim da bi ju i Vaša kosa lagano pratila u toj levitaciji..

 

U sličnoj situaciji bijasmo i mi s tom razlikom da zbog učestalog šišanja (vojska jebi ga) nismo imali kose koja bi se dizala..

 

Ali zato srce, ne da nam je bilo u peti nego najmanje u šesti-sedmi.

 

Planketa s našim smrznutim prstićima je lagano kružila oko sredine stola. Kao morski pas koji se poigrava s nesretnim plivačem.

 

 

Hm..Nekako sam se uspio srediti i postaviti pitanje..

 

Duše, kako se zoveš?

 

Kruženje je prestalo i planketa je krenula ka slovu..

 

Bilo je to slovo E..

 

Ha logično jebi ga :-) Zvali smo Einsteina, sjećate se.

 

Zatim je s pitanjima krenuo ostatak Švejkova..Takav je bio deal prije sesije da ćemo ići s pitanjima u krug..

 

No postojao je jedan problemčić...Nešto što nismo dogovorili unaprijed..

 

Mi zapravo nismo pojma imali šta bi pitali..O pitanjima uopće nismo razmišljali..

 

Tako da...Dvojica su pitala nešto ful bezveze, (više se ni ne sjećam šta) na što je planketa korektno odgovorila sa DA ili NE, a onda odjednom red dođe na blesavog Hrgu..

To je onaj kojem je Einstein bio špansko selo.

 

Duše tko si ti?

 

Svi ga pogledasmo u nevjerici..Kako sad opet to pitaš konjino?

 

E kad je planketa na to poludila..

Počela je ići krug ko pijana sve većom brzinom..

 

I onda odjednom naglo usmjeri kretanje ka rubu stola..Instinktivno smo u zadnji čas prije njenog pada na pod digli prste i ona je stala..

al ono, drito na ivici..

 

Odjednom..Iznad nas odjednom začusmo glasne korake..pa sve glasnije i glasnije..

 

Netko definitivno hoda IZNAD nas..

 

A znate li što je bilo gore iznad nas?

 

Apsolutno ništa...Prazni tavanski prostor..

Eventualno je na njemu bilo par vreća s nekom starom robom..

nismo praktički znali ni gdje se ulazi u njega..

 

Uh, sad je već vrag odnio šalu..

 

Bogami, sa šalom i alkohol..Znate ono kad se trenutno otrijeznite..Nije uopće bitno koliko ste prethodno tog otrova ulili u sebe..U jednoj sekundi vi ste trijezni..

 

Na to se ugasi svjetlo u susjednoj sobi..Naravno, u njoj nitko..

 

Gledali smo se ko junfer i junferica prve bračne noći..

 

I lagana panika je već poput Somalskih gusara uskočila na našu palubu

 

Netko se zatim dignuo od stola i probao upalit svijetlo u ovoj našoj sobi..Ma sve se to odigravalo u djeličcima sekunde..

 

Kažem probao jer..nije uspio..mrak..

koraci se i dalje čuju...

 

E...

 

Kad smo izletili van..

 

Kao u crtiću, prekobicavali se i  koturali jedan preko drugog...

 

Ajme, da  je netko tada vidio našu paničnu evakuaciju mislio bi valjda da je počeo 3. svjetski rat..

 

Ili da nam je netko maltene ubacio osinjak u krevete..

 

Trčalo se bogami..

 

I ne bi me začudilo i da je koji svjetski rekord pao pritom..

 

Skupili smo se nekako 100-tinjak metara od barake i onda tamo brojali mrtve i ranjene..

I sve pogledavali da li će netko za nama..

 

Nije naravno nitko dolazio..

 

Nakon cca pol čuke, naša mala hrabra vojska se odvažila i zajedničkim snagama došla do barake 5B..

Ma ne 5B nego 5E hehe..

 

Ušli unutra..sve OK..probali svjetlo..radi..nekih koraka ni čut..

 

Sve je bilo kak se šika..

 

Uh..Jedva smo nekako zaspali te noći..

 

I doslovno svi imali neke gadne snove..

 

Došlo je nekako i to jutro..

Pa postrojavanje..

U hrpi vojnika, njih 5-6 je stršalo svojim podočnjacima..I blijedim pogledima..

 

Meni je cijeli dan neki unutrašnji glas govorio:

 

Nemoj to više nikad raditi..Nemoj to više nikad raditi..

 

Stanje se smirilo nakon par dana i mi smo bili opet oni stari. Skloni nepodopštinama koje tu i tamo razbijaše rutinu vojničkog života...

 

No ono što je zapravo interesantno, nakon toga nekako uopće više nismo pričali Einsteinu i cijeloj toj (meta)fizici.

Nije bilo nikakve naknadne analize. To je postala neka prešutna tabu tema. Tajna po kojoj netreba kopati.

 

I zakopasmo je negdje tamo..među tim silnim rimskim ruševinama kojima otok obiluje...

 

 

 

EPILOG

 

Skroz sam to negdje zaboravio ili bolje rečeno potisnuo. A i život me vodio nekim drugim putevima koji jesu bili duhovni, ali nisu uključivali bilo kakav spiritizam ili nešto tog tipa.

Nije da nisam čitao takvu literaturu, jesam i to me oduvijek pomalo privlačilo.

 

Ali ta večer se u meni sakrila negdje duboko duboko..

Ma, nije da nisam znao da je tu ali jednostavno nisam čačkao po njoj..

 

Do nedavno..

 

Nabavila se jel, prava OUIJA ploča pa ajmo malo kontaktirat svoje duhovne vodiče preko nje.. 

Ma više onako da testiramo njih kako im ide :-)

 

Nije išlo..

 

Pa malo dijagnostike, kako i zašto..Krivac sam bio ja..

 

Uzrok podsvjesni strah od prizivanja duhova jačine 9/10.

 

Nastao kada? Prije tolko i tolko godina..

 

Aha..

To je to..Ribjuni izroniše kao Atlantida iz mog oceana..

 

Ništa..Da skratim priču, saznao sam da je tobožnji Einstein zapravo bio duh jednog bivšeg člana Jožinog osoblja koji je svoj radni vijek proveo tamo.. I šta je najbolje, lik je bio sklon čašici hehe..To valjda objašnjava kako se sve to uopće uspjelo odigrat..

 

I malo smo ga uznemirili pa nas je odlučio malo hehe naguzit..

 

I bogami uspio je..

 

I tako je nastala ova priča, dječice moja draga, koja je sada završila..

 

(pssst, ne pokušavajte ovo doma)

 

(K R A J)