-         Eto, to bi bilo to. Kad dođeš kući naći ćeš tek mali ožiljak, gotovo ga nećeš ni primijetiti.

 Zbog neke nejasne nelagode, šutjela sam i dalje držeći njenu mačku u krilu i s olakšanjem primijetila da je stiglo moje društvo. Na brzinu sam se pozdravila s njom i otišla.

Ples je bio kao i svaki ples osim što je moja mačka bila u centru zbivanja, svatko ju je htio pogladiti i pridržati. A ona, nisam ni znala da je tako ćudljiva, nikome nije htjela nego meni, frktala je cijelu večer i pružala kandže, da bi se na kraju popela na vrh ormara i s njega promatrala zabavu ali svejedno pozorno prateći svojim zelenim očima najviše mene. Ajde dobro, zaključila sam, mačka me zaista voli.

Vrativši se kući nakon plesa, povela sam i mačku jer bilo je prekasno da zvonim na tuđa vrata a i mačka se jednostavno nije dala odlijepiti od mene. Naslonjena na moje rame, činilo mi se da se svako malo spušta s njuškicom prema onom mom nevidljivom ožiljku i njuši ga. Mislila sam, gle pametne mačke, biće da joj je žao što je učinila.

Ušavši u sobu počela sam svlačiti svoje mačje odijelo a za to vrijeme mačka se popela na moj krevet, ušla u deke i virila onim svojim zelenim očima prema meni.

Tada sam mislim prvi put osjetila da me iz mačke gleda ljudsko biće a ne životinja. I zato sam krenula u kupatilo i zaključala vrata. Čula sam je gdje je  žalosno mijauknula……mijauuuu.

Na brzinu sam se svukla, bacila pogled u ogledalo i ugledala……o ž i l j a k.

Čim sam ga taknula, lagano me zažario ali što sam ga više gledala i gledala shvaćala sam da ožiljak ima oblik mačke. Na mojim prsima poput savršene tetovaže stajala je m a č k a. I dok je iz sobe i dalje dolazilo žalosno mijaukanje, ja sam sa zaprepaštenjem gledala u mačku na svojoj koži. Znala sam da sutra čim sunce bude provirilo, moram do susjede na razgovor.

Legla sam u krevet a mačka se isti tren opustila i zadovoljno počela presti.

S prvim zracima sunca i s mačkom u naručju pozvonila sam na kućna vrata moje tajanstvene susjede. Iz unutra se začuo glas:

- Uđi!

Zakoračivši u unutrašnjost mačka je iskočila iz mog zagrljaja krenuvši prema toploj peći i vatri a u golemoj mračnoj sobi dočekala me širokog osmijeha i raširenih ruku moja ljubazna susjeda.

-Kako je bilo, pričaj.

Nisam joj namjerno ništa odgovorila jer nekako sam slutila da sve ionako zna već sam počela sa onim što me je zabrinjavalo.

-Onaj ožiljak od sinoć….hm…mislim da nekako čudno sliči na mačku. Pitam se zašto?Da li me mačka slučajno ili namjerno ogrebla, a i sad kad već pričamo pitam se koliko ima istine u onome što ljudi pričaju o vama:

- A ljudi pričaju što?, neuznemirenim i staloženim glasom upitala je ona te nastavila, - ako sam ja vještica onda si ti prilično hrabra što si došla k meni sama, zašto me se ne bojiš kao i ostali? Zabrinjava te ožiljak?- napravila je malu stanku u govoru a onda je opet nastavila – baš se  pitam kako ćeš reagirati na činjenicu ako ti kažem da zaista jesam vještica a ti me se zapravo ne bojiš jer si i sama vještica samo toga nisi svjesna.

...2.dio...