Zadivljeno sam se promatrala u ogledalu odjevena u kostimu Crne mačke. Bila sam spremna za ples u „Noći Vještica“. Usko pripijeno odijelo, na rukama crveni dugi nokti, na nogama crne visoke štikle a na licu dva mačkasta zelena oka koja su sa znatiželjom promatrala samu sebe u ogledalu i naravno jedan pogled preko ramena govorio mi je da mi čak i rep izvrsno pristaje......mijauuuuu....zadovoljno sam mijauknula i spustila se u mračno dvorište da pričekam društvo koje samo što nije stiglo.

A u dvorištu dočekala me crna gusta tama, šuškanje otpalog lišća i blagi noćni povjetarac. Kao u filmovima strave zaškipjela je drvena ograda koja je dijelila moje dvorište od susjedinog i tada sam ugledala njenu crnu mačku kako me poput egipatske mumije ukočeno i hipnotizirajući promatra. Samo su florescentne zelene oči odavale njeno prisutstvo. Prišla sam joj da joj pomilujem gusto krzno kada li sam iznenada začula glas:
- Susjeda, gdje ćeš?

Skoro sam se srušila u nesvijest, pa zar mačke pričaju? I na trenutak ruka mi je zastala u zraku a moje oči su se raširile jer, u strahu ali i u mraku velike su oči. Moju ukočenost prekinuo je zvonki ženski glas:

-         Susjeda ja sam, zar me ne prepoznaješ?To je moja mačka i ona ne priča ali zato ja opet pitam, gdje ćeš?

Odahnula sam sa olakšanjem brzo izustivši:

-Na Ples vještica, ali obučena poput crne mačke.

-Pa onda ponesi i moju, pravu crnu mačku, biti ćeš još originalnija.

Stala sam na brzinu razmišljati što li zapravo znam o ovoj ženi, mojoj susjedi. Govore svašta o njoj, bavljenje crnom magijom, uroci, gatanje, vještica okružena mačkama , nitko joj nikada nije dolazio u goste a ona sama rijetko kada je napuštala kuću. Ali nitko nikada nije joj mogao ništa od ovoga dokazati i zato je se  nisam bojala, sa mnom je uvijek bila ljubazna možda čak i preljubazna. Odgovorila sam joj:

-         Rado, ako mačka bude htjela.

I nisam nego to izgovorila a mačka kao da je sve razumijela, isti tren bacila mi se u naručaj i pritom me zagrebla po prsima rasparavši mi odijelo i ostavivši trag na mojoj koži. Na moje zaprepaštenje, poput crvenog potočića potekla je krv iz rane. Susjeda je odmah uskočila:

 -Ah, nespretnice jedna , što li si učinila -, blago je viknula na mačku a onda nastavila – ma ne brini nije to ništa, daj da položim svoje ruke na ranu, znaj da imam zlatne ruke, ruke koje liječe i zacijeljuju.

Ni ne sačekavši da bilo što odgovorim zaista je to i učinila. Osjetila sam žarenje i peckanje na mjestu rane baš poput ubrzanog zacjeljivanja a onda sam čak i u ovakvom polumraku primjetila da bešumno miče usnama, hm....da ne izgovara kakvu čarobnu formulu, zapitala sam se.

Kad je makla ruke, moje odijelo je bilo opet cijelo i ranu više nisam osijećala.

...1.dio