KAKO RIJEČI MOGU POVRIJEDITI
Jedno jutro prije nekoliko dana zaustavila me je gospođa koju samo znam iz viđenja. Ljubazno se uvijek pozdravljamo i ponekad kad osjetim potrebu uvijek joj nešto lijepo kažem jer mi se uvijek čini tužna. Tog jutra bila je nekako zaplakana. Upitala me je da li bi sa njom mogla ići na kavicu ili čaj. Nisam baš imala puno vremena ali sam odjednom pomislila , ako to njoj nešto znači biti će mi drago, a u mom životu ništa neće propasti za sve ima vremena.
Tako krenule smo na kavicu u obližnji kafić. Naručile kavice i započeo je prvo onako neki razgovor ali vidjela sam da ju nešto duboku muči. Upitam ju što vas je danas tako ražalostio?.
Započinje gospođa svoju tužnu priču. Suprug joj je umro prije par godina i to još nije uspjela preboljeti ali najveće razočaranje joj je njezin sin koji živi u inozemstvu i samo dolazi za blagdane kako bi bio s njom, barem tako on kaže. Kad mu je bio tata živ ponašao se je pristojno, nisam primjećivala da mu idem na živce. Kad dođe doma želim mu ugoditi, skuhati jela koje voli, ispeći kolač koji voli, želim s njim pričati o njegovom životu u tuđini ali sve ja manje razgovorljiv i nekako kao da mu smetaju moja pitanja. Da ga ne povrijedim uglavnom se povučem.
No, jučer popodne razgovarao je s nekim na mobitel misleći da je sam, govorio je vrlo ružno, a sve se je odnosilo na mene. Suze su joj se kotrljale niz obraze, pružila sam joj maramicu i ona je nastavila, zamislite govorio je, ma znaš ta stara mi ide na živce stalno me pita kaj da ti skuham, kad buš došel, nemam se s njom kaj razgovarati. Najbolje bi bilo da crkne bar nebum imal brige s njom.
Ove riječi slomile su toj dragoj ženici srce. Kako riječi mogu biti otrov. One mogu boljeti više od batina. Te ružne riječi uzrokuju veliku štetu i stvaraju ožiljke na duši koji teško zacjeljuju.
Kad se jednom izgovori ružna riječ, nema povratka. Ružan i zločest jezik zaista uništava duh. Tako mi je bilo žao gospođe , ustala sam i zagrlila je . Polako se je smirila. Izgleda da sam sve vrijeme njegovo ponašanje i riječi gurala pod tepih ne želeći vidjeti pravu istinu i pravu sliku moga sina.
Kako da sada započnem bilo kakav razgovor sa njim. Što da radim? Možda da prešutim da sam čula taj razgovor, možda da mu samo kažem da ne mora dolaziti zbog mene. Kad bolje razmislim mislim da ću mu reći za njegovo i svoje dobro da ne očekujem od njega bilo kakvu brigu i pomoć pa znam se brinuti sama za sebe, jedino ne znam kako da zacijelim svoje srce. Drago mi je što sam vam to mogla reći, nekako mi je lakše jer u vas imam povjerenje ,vi mi uvijek u prolazu kažete nešto lijepo, a to me je znalo grijati po cijeli dan iako vi o tome ništa neznate.
Ljubazne riječi imaju svoju moć, griju naša srca, podižu raspoloženje, liječe rane, tješe u žalosti, podupiru u tuzi i još puno, puno toga . Sada nakon ovih ružnih riječi postala sam još više svjesna moći ljubaznih riječi. Nasmijale smo se njenom zaključku, bilo mi je jako drago što se je ova tako draga gospođa osjećala bolje.
Božica Glavač