Jednog dana, pojavio se maleni otvor na čahuri. Čovjek je sjedio i gledao kako se leptir nekoliko sati muči da bi izvukao svoje slabašno tijelo kroz taj maleni otvor. Onda je leptir stao.
Zato je čovjek odlučio da pomogne leptiru: uzeo je škare i razrezao čahuru.
Leptir je s lakoćom izašao.
Čovjek je nastavio posmatrati leptira, očekujući da će se svakog trenutka krila otvoriti, povećati i raširiti, kako bi podržala leptirovo tijelo i osnažila ga.
Međutim ništa se nije dogodilo.
Leptir je cijeli svoj život proveo puzeći okolo sa slabašnim tijelom i nerazvijenim krilima. Nikada nije poletio.
Čovek uprkos svojoj ljubaznosti i dobrim namjerama, nije razumio da su poteškoće kroz koje je leptir morao proći, izlazeći iz čahure neophodne, kako bi krv iz tijela leptira potekla u krila i kada se oslobodi čahure da bude spreman poletjeti.
bglavac
irida
edin.kecanovic
