Ah....

Duga je to priča, pokušat ću je skratiti...  Rođen sam kao i sve druge mačke, i rastao u uvjerenju da je sve oko mene kako treba biti...

Nisam pomicao granice svoga svijeta...

Mislio sam da je svijet baš stvoren onako kako sam zamišljao... Ali nisam znao da je stvoren onako kako ga zamišljaju drugi, svi drugi osim mene..

Pokazali su mi kako trebam živjeti, da bih bio uspješan i sretan mačor..

Učili su me svojim navikama, i u početku je bilo dobro, mada sam se na momente osjećao nelagodno..

Ali, vremenom je sve prešlo u naviku, pa sam počeo živjeti sasvim spokojno i mirno..

Učili su me svojim manirima i pokušavali me silom učiniti kulturnim, učenim, i nadasve pametnim stvorenjem...

Radio sam vrijedno do kasno u noć, ne ostavljajući si vremena za svoje stvari...

Ali, slušao sam druge, i vjerovao u onu izreku: u radu je spas..prvo posao, pa onda uživanje...

Kad bih uhvatio trenutak, otišao bih do mog čarobnog ekrana, i sanjao o nedostižnoj maci, dok se vani vodila ljubav, sve u 16...

Kad bi to nekom spomenuo, graknuli bi na mene:"đava te obzeo i vrazi pakleni, muči tu u kući i radi..."

I tako...

Dozvali oni egzorcista (neki vrlo čudan mačak)!!.. Istjerali demone iz mene, i ja opet postao miran..

Često su pravili od mene majmuna- pardon, jelena...

Sve u svrhu održavanja tradicije...

A ja sam bivao sve više nesretan, i što ću, nego krenuo svoju tugu utapati u hrani...

Išlo je to nekako, dok nisam shvatio da neću nikad više moći proći kroz vrata i da ću postati zarobljenik vlastitog doma...

Đizas!!!

Trebalo je hitno nešto učiniti...

Bio sam bez ideje i motivacije, a onda se iznenada na prozoru moga doma, pojavila ONA...

Hrabrija od armije zloglasnih pasa, sa dušom većom od svih poznatih duša zajedno...

Odjednom sam shvatio tko sam...

Mačak koji u svakom trenutku može odlučivati kako će ispuniti i kreirati svoj život..

I sada sam slobodan.. Od smjesa i primjesa, od gnjavatora i manipulatora..

Gore sam, na limenom krovu, sa svojom dragom..

Odlučan da svima koji su bili u kavezu, kao ja, otvorim vrata..

Gore ima mjesta.. I nije vruće..

Taman najljepše...