Jednog predvečerja navrati do mene jedna znanica,brišući suze..No,rekoh joj ajde pričaj..šta se desilo..I tako uz kavicu,ispriča ona meni svoju priču...

Iako sam znala ,da sa svekrvom nije baš u naj boljim odnosima,mislila sam da su to nekako izgladile,našle neki kompromis,ta žive već zajedno dvadesetak godina..

Ali,shvatih da stvar nije tako jednostavna kako se meni iz daljine činila.Naime sin jedinac,vezan uz majku.nekim nezrelim nitima,rekla bih ja...nikad nije stao u na ženinu stranu,nikad joj se nije usprotivio,a žena kopni,izgriza je svakidašnje masiranje njegove majke..pokušala moja znanica čak i otići,ali opet nema se gdje vratiti nego opet u istu kuću.tu je i dijete već poodraslo.muž neće ni da čuje da se presele...jer kao tko će paziti na majku..

A svekrva koristi svaku priliku,da upravlja sa svime,ne posustaje ni trena,snaha joj ne valja ni u čemu,a sin sluša samo svoju mater,žena postala nevidljiva..upala u vrzino kolo..jedva diše od pritiska...žao mi ju je..ali kako joj pomoći...još je iz drugog kraja..još uvijek nije domaća...ko da čitam bajku o zloj svekrvi..dok slušam tu njenu priču..ili o pepeljugi...znam ženu dugi niz godina..dobrica....a ispala žrtva vlastitog braka...I što joj reći...nego da ponovno pokuša..da ljubav tu mora reći svoje konačno da..i da njen muž mora izabrati...ako ne nema druge nego rastava...a to je ono drastično rješenje koje uvijek preostaje ..kad se nema kuda....