29. KAD ME VEĆ PITAŠ TKO SAM...

 

        “Čemu si opet došao”? pitao Ga je jedan svećenik šaptom, mrzovoljno.

“Misliš, u crkvu”?

“Ne, nego na zemlju”.

“Ah! To je već znak da nešto o Meni znaš“, reče Divni Stranac. “Nisam to očekivao”.

“Nisam ja tako kratkovidan, kakvima očito smatraš nas, crkvoljube. Znaj da su Te mnogi od nas prepoznali, ali to ne smiju javno reći”.

“Zašto ne? Čega se plaše”?

“Hajde, molim Te, kao da ne znaš. No pustimo to, jer i nije najvažnije. Daleko je važnije pitanje što nam Tvoj ponovni dolazak donosi – sudar ili mir? Moram Ti reći - to što si opet tu, nije nimalo mudro. Tvoj prijašnji lik i nauk posve su nam dovoljni. Ovako sam Sebi smetaš. I nama, naravno. Ljudi će pomisliti da se radi o novoj vjeri, štoviše, o krivovjerju”.

        “Došao sam da to spriječim. Došao sam da Me prepoznate u svim Mojim dolascima. Vi, u prvomu redu”.

        “Moram priznati da ni ja nisam presiguran jesi li to zbilja Ti”, reče svećenik promatrajući Divnoga Stranca u sjaju niskoga sunca. Stajali su u dovratku crkve. Orgulje su se tiho oglasile, kao da ih je povjetarac taknuo. 

“Zar nisi mogao zadržati izgled kakvoga mi slavimo”?

Gledao je sumnjičavo Njegovu kosu i odjeću.

“Zapravo, nisi mi još uvijek uvjerljivo objasnio tko si uistinu Ti? To što iscjeljuješ bolesne, piješ rastaljeno željezo, i propovijedaš ljubav, nije nikakav završni dokaz. To može biti početna varka. I na koncu, što nam Tvoj novi dolazak dodaje, a što mi već nemamo – navodno, od istoga Tebe”?

        “Pređimo na zornu obuku”, reče Divni Stranac, i uputi se prema selu. Svećenik Ga je slijedio u stopu, sve nevoljkije. Plašio se – ni sam nije znao čega.

        Dođoše pred kovačnicu. Unutra je bilo tiho i mračno. Kovač je sjedio, časovito bez posla. A sve je u kovačnici bilo na broju – i peć, i komadi gvožđa, i kalupi, i čekić, i nakovanj. Čak i potpala – ugljen, drva, žigice.

        “Vidiš li”? reče Divni svećeniku.

“Što da vidim”? obrecnu se ovaj.

“Sve je tu, samo vatre nema. Bez vatre, sve je beskorisno. Pa kad Me već pitaš tko sam  - Ja sam vatra”.

 

 

        Riječ je Njegova.

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 7. (još nepbjavljeno)