Krajem ožujka i početkom travnja zalihe hrane za životinje su se smanjivale.

Sjenici i kupovi repe i krumpira bili su gotovo prazni.Zbog toga su žene i djeca po livadama brale drač i vodile blago na pašu.Dani su bili sve dulji i polja su se razelenila.blago se moglo pasti i po tuđim pašnjacima –sve do Jurjeva .

Navečer uoči tog dana, na najvišem brdu iznad sela, palio se jurjevski krijes.Sela su se natjecala čiji će biti veći i ljepši.

Kad su se vratili navečer s blagom kući, ljudi bi ga okitili poljskim cvijećem i grančicama- kao znak prestanka njihove pašnjačke slobode.

U tjednu oko Jurjeva sijao se kukuruz.Ljudi bi govorili:“Najbolja je kuruza posejana v jurjevskem tjenu“.

Unekim župama je tog dana bilo proštenje. A djeca bi hodala po šumi i brala đurđice.

Svim Jurekima, Đurekima i Đurđicama –SRETAN IMENDAN!